Sklonosti Leta 3 elektronici nisu nepoznate, ne samo fanovima. Od vremena njihovog posljednjeg epohalnog albuma „Bombardiranje Srbije i Čačka“, programiranje beatova i poigravanje s ubacivanjem istih u korijensku riff and roll bazu, davalo je interesantnih i zabavnih zajebancija na račun doktrine svetosti rokenrola. I činjenice da će tvrdokorni fanovi takve intepolacije smatrati svetogrđem. Dobra stvar je što Mrle, Prlja i next generation muzičara ne mare pretjerano za očekivanja već baš suprotno istima, nije im strano gurnuti prste upravo tamo gdje bi publiku moglo osobito „zasmetati“. Osobito onu konzervativnijeg miljea. Na tom tragu su gradili dobar dio i zvučnog i vizualnog imidža kroz cijelu karijeru, a napose nakon eurovizijske „Mama ŠČ“ eksplozije.
Nadnacionalnost balkanske Bohemian Rhapsody na Butthole Surfersima uz dodir Turbonegro gay aktivizma otvorila je zahvalan prostor njihovom glazbenom dadaizmu. Nevezano za prolazak u liverpoolskoj Eurosong travestiji, remiksiranja originala u prearanžirane klupske inačice, nešto su sasvim očekivano i dobrodošlo prilikom ideje proširenja njihove dotad bazno alter rock publike. Do vremena pisanja recke puštene su dvije reimaginacije originala.
Obje naslonjene na reprodukciju Prljinih vokalnih melodičnih dionica i praćenje osnovne atmosferske niti pjesme. Dotle se ritmički razmimoilaze unutar dance electro patterna. Goldin je svoju verziju skratio na dvije minute na mjestima pri kojima se u svijetu remikseva tek očekuje razvoj teme i rasplesavanja predloška, dok je Beni Ducent odigrao na Salvatore Gannaci beat iz megahita „Step Grandma“ i synth ambalažu.
U oba slučaja klupska publika ima razlog za rad bokovima, a sluteći Mrletove i Prljine te Dallasovske otvorenosti za eksperimentima „Mama ŠČ“ daje prostor za kompletan album s bar desetak remikseva i jednosatnu zajebanstko koreografsku dancefloor igranku.
4/5
