Iva Piglić u subotu je gostovala na Radio Rijeci i u emisiji Klasa optimist, a povodom, kako je to najavljeno, disonantnih tonova što su izazvani organizacijom 1. Biennalea Opatija. Upravo tim povodom na Artkvartu smo objavili tekst Sonje Švec Španjol, nezavisne kustosice, povjesničarke umjetnosti i muzeologinje, objavljen na portalu PerceiveArt, koja se kritički osvrnula na ovu opatijsku kulturnu priču. Sonja Švec Španjol sada se osvrnula i na istup Ive Piglić na Radio Rijeci, a mi tekst, uz dopuštenje autorice, prenosimo u cijelosti. Podsjetnika radi, vrijedi napomenuti da smo Ivi Piglić ponudili prigodu da kroz razgovor objasni svoju stranu priče, umjesto odgovora dobili smo zahvalu na ponuđenoj prilici i prijetnju tužbom.
UMJETNIČKI PROJEKTI IVE PIGLIĆ: JAVNI ISTUPI
U subotu 8. srpnja u poslijepodnevnim satima objavila sam tekst pod nazivom Komentar na 1. Biennale Opatija – tko je Iva Piglić i što se događa s Opatijom?. U nedjelju je tekst već imao preko 6.000 čitanja što je iznimno velika brojka ako uzmemo u obzir objavu tematskog članka i to u području umjetnosti tijekom ljetnog vikenda u srcu sezone. Do utorka ujutro čitanost je prešla brojku od 10.000 što jasno ukazuje koliko je bilo potrebno otvoriti neka važna pitanja na temu tko se sve danas smatra sposobnim i dovoljno stručnim organizirati događaje u području umjetnosti i kulture i na koji način pojedinci dobivaju nevjerojatnu podršku od gradskih i županijskih financijera i sponzora te je li ona uistinu opravdana?
Po objavi članka, novi riječki portal ArtKvart prenio je dio teksta s poveznicom na ostatak članka objavljenog na portalu PercieveArt. Tekst se iznimno brzo proširio društvenim mrežama te su čitatelji u velikom broju počeli komentirati sadržaj s naglaskom kako je riječ o vrlo važnim temama o kojima se trebalo još davno početi razgovarati. Kada je portal ArtKvart kontaktirao Ivu Piglić s namjerom transparentnog pružanja prostora drugoj strani da iznese svoje viđenje i stav oko cjelokupne situacije dotična je portalu ArtKvart zaprijetila tužbom.
U međuvremenu se odvio čitav niz vrlo zanimljivih i turbulentnih događanja koja su bacila posve novo svjetlo na cjelokupnu situaciju i potvrdila da je riječ o temi o kojoj se svakako moralo progovoriti. Da navedem samo neke, poput demantija dviju vrlo važnih ustanova o podršci projektima Ive Piglić, kao i ograđivanje jednog od organizatora od sudjelovanja u organizaciji projekata Ive Piglić. O svemu možete detaljnije pročitati u pozamašnom članku koji je objavio tportal, a koji je kronološki objedinio dosadašnja zbivanja i saznanja. Članak tportala možete pročitati ovdje.
Bizarnost cjelokupne situacije povećava se s činjenicom kako je Iva Piglić portalu ArtKvart umjesto davanja odgovora na pitanja zaprijetila tužbom, dok je na pitanja postavljena od strane tportala odgovorila i to bez prijetnje tužbom. No, vrlo je indikativno kako Iva Piglić u svom prvom medijskom istupu nakon objavljenog teksta Komentar na 1. Biennale Opatija – tko je Iva Piglić i što se događa s Opatijom?, koji propituje kvalitetu njezina djelovanja u području umjetnosti, nije odgovorila niti na jedno pitanje iz navedenog teksta.
S druge strane, treba pohvaliti što je gospođa Iva Piglić ipak odlučila progovoriti i to čak u dva navrata: dala je odgovore za članak objavljen na tportalu u petak 14. srpnja 2023. i danas, u subotu 15. srpnja 2023., gostovala je na Radio Rijeka povodom pojačanog interesa javnosti koji je izazvala kritika njezinog djelovanja u području umjetnosti, a snimku možete poslušati ovdje (toplo preporučam da pažljivo poslušate cijelo gostovanje).
SVAKE GODINE DRUGI BIENNALE?
U javnom istupu za tportal, a nakon objave teksta Komentar na 1. Biennale Opatija – tko je Iva Piglić i što se događa s Opatijom? Iva Piglić je upoznala javnost sa svojim obrazovanjem i rekla kako je po struci profesorica hrvatskog jezika i književnosti i da je njezina strast uz čitanje oduvijek bila umjetnost. Citiram: “Već tijekom formativnih godina bila sam strastveni izučavatelj, obožavatelj i posjetitelj svih dostupnih umjetničkih postava, galerija, slikarskih i kiparskih paviljona s naglaskom na promatranje i razumijevanje kompleksnih umjetničkih poetika 20.stoljeća”.
Ne bi li netko s tako bogatim iskustvom posjećivanja izložbi (iako evo osobno ne znam što su točno “slikarski i kiparski paviljoni”) trebao znati osnove poput značenja termina ‘biennale’? No, valja napomenuti kako je u današnjem gostovanju na radiju Iva Piglić korigirala tj. pojasnila svoju primarno izrečenu misao i rekla: “zbog čega ove godine ne bi bio bijenale slikarstva i kiparstva, iduće godine bijenale grafike? Svake godine može biti bijenale druge umjetnosti.” Pa evo odgovora, možda zato što postoji Hrvatski trijenale grafike u organizaciji Kabineta grafike još od 1997. godine? Jedino, ako bi gospođa Piglić opet organizirala bijenale samo za područje Opatije? No, s obzirom da i dalje ne znamo što su glavne odrednice i karakteristike koje definiraju 1. biennale Opatija, moglo bi biti problematično kako bi, a i zašto bi, bijenale grafike u Opatiji konkurirao nacionalnom hrvatskom trijenalu grafike?
TKO SU MISTERIOZNI STRUČNJACI?
Zanimljivo je da se gospođa Piglić upitala zašto “nitko nije rekao kako je ona imala stručne osobe za ono što ona sama ne zna?” Za razliku od gospođe Piglić, ja volim odgovarati na pitanja, pa odgovor možda leži u činjenici što u svojim medijskim istupima i najavama izložbi koje je organizirala nije imenovala svoje stručne suradnike (izuzev kustosice Nataše Bošnjaković i kustosa Domagoja Barića). Primjerice, za organizaciju izložbe Picassa i Miróa u par navrata Iva Piglić navodi kako je na pripremi izložbe sudjelovalo 20-ak ljudi, pa onda kasnije kaže 30-ak ljudi i da je riječ o kustosima, arhitektima, stručnjacima, čak u odgovorima za tportal navodi “suradnju sa specijaliziranom agencijom koja se posredništvom u takvim projektima bavi već 30 godina”, ali pritom ne navodi, pa čak ni u press najavama izložbi ne spominje imena i prezimena tih vrijednih suradnika? Ako ih je 20-ak ili 30-ak i ako su svi iz struke, pa mogli su barem biti javno navedeni u službenoj press najavi izložbe koja je poslana u medije kao simbolični znak zahvale i priznavanja suradnje kao što to obično biva kod najava izložbi?
ZAŠTO IZOSTAJU ODGOVORI NA TEŠKA PITANJA?
Bilo bi lijepo da je voditeljica radijske emisije “Klasa optimist” postavila i neka od pitanja koja se tiču gradonačelnika Rijeke i Festivala Opatija, poput recimo:
Zašto su Iva Piglić i gradonačelnik grada Rijeke Marko Filipović tvrdili da je projekt izložbe “Mi.Ona.Coco.” dobio punu podršku Akademije primijenjenih umjetnosti i Centra za ženske studije Filozofskog fakulteta ako to nije istina? Dapače, obje ustanove su iznijele demantije.
Zašto ravnatelj Festivala Opatije Ernie Gigante Dešković u izjavi za tportal ističe kako “Festival Opatija nije organizator navedenog događanja “Biennale Opatija”, u njemu ne sudjeluje financijski, organizacijski, sponzorski, s honorarima i sl. nemamo Vam što o tome reći”, a do jučer je bio prisutan i davao izjave na svakoj tiskovnoj konferenciji koja je bila organizirana kako bi najavila idući umjetnički projekt Ive Piglić (izložba Picassa i Miróa, izložba Dalíja i u konačnici 1. biennale Opatija) te je sudjelovao na svakom službenom otvorenju ranije navedenih izložbi i održao govor u sklopu otvorenja svih navedenih izložbi, a u službenom izvještaju Turističke zajednice grada Opatija je Festival Opatija i službeno naveden kao organizator?
TKO SE ZA ŠTO BORI?
Posebno je zanimljivo kako je Iva Piglić na radiju istaknula kako se ona bori i pruža priliku mladim umjetnicima da oni ne bi iselili iz Hrvatske. To je svakako pohvalno, no, ako je uistinu tome tako – zašto u brojnim najavama izložbe “Mi.Ona.Coco.” nisu navedena imena tih mladih studenata i studentica Akademije kako bi šira javnost čula za njih i upamtila njihova imena, ali su pritom u svakoj medijskoj objavi i najavi spomenuti svi sponzori i financijeri? Zašto 11 umjetnika koji sudjeluju na 1. bijenalu Opatija nije dobilo autorske honorare da se pomogne tim mladim umjetnicima koji tek stasaju u svijet? Da ne kažem kako su ih jedva jedvice sve pobrojali na službenom otvorenju izložbe, ali su zato vrlo glatko naveli sve financijere i sponzore? Znam, bit će aukcija, no ishod iste je nepredvidljiv i nesiguran, posebice u Hrvatskoj, a autorski honorari su nešto što su ti umjetnici itekako zaslužili.
Jedino što je doista pohvalno u istupu Ive Piglić jest da je čak u dva navrata rekla kako je “imala stručne osobe jer ona to ne zna” i kako su “kustosi kvalificirani za to za što ona nije”. E, pa upravo zato je i došlo do javnog reagiranja i kritike. Nije problem ako umjetničke projekte organiziraju pojedinci izvan struke, ali je veliki problem kada takvi organizatori, u ovom slučaju Iva Piglić, organiziraju izložbe bez kustosa/autora (“Mi.Ona.Coco”) i iznimno je veliki problem kada te iste osobe, koje kako je danas Iva Piglić sama potvrdila nisu stručnjaci, ali svejedno javno istupaju u svakoj prilici i na svakoj tiskovnoj konferenciji te na svakom otvorenju izložbe ulazeći u područje u kojem nisu stručni i dajući valorizaciju umjetničkog projekta kojeg su organizirali. E, to je onda veliki problem! Pa je tako, između niza nestručnih valorizacija, na otvorenju 1. bijenala Opatija Iva Piglić izjavila i “To što je prvi bijenale ne znači ništa drugo nego da je izvrstan i ekskluzivan s obzirom da umjetnici koji su ovdje predstavljeni su etablirani slikari i kipari hrvatske suvremene umjetnosti“, a Novi list potom je objavio članak s nazivom “Otvoren prvi Biennale Opatija, izložen je vrh hrvatske suvremene umjetnosti”.
POSTOJE LI KONKRETNI KONTRAARGUMENTI ILI SU LJUBOMORA I PRIJETNJA TUŽBOM JEDINI ODGOVORI?
Zaključno, u svom gostovanju na radiju Iva Piglić je rekla “kako se nada da ovaj moment neće demotivirati mlade ljude da ne odu negdje drugdje jer je to šteta za nas”, također je postavila pitanje “Je li Hrvatsku strah da će mladi uspješni umjetnici otići van zbog ovakvih pokušaja i postupaka nekih, rekla bih, možda ljubomornih ljudi?”, istaknula je kako su do sada objavljeni članci “puni neistina i laži” i “kako je krajnje vrijeme na javno izgovorena riječ koja je laž, kleveta ili neistina bude kažnjena”. Svoje gostovanje na radiju zaključila je riječima: “Ja ću opet ponuditi neki svoj projekt i ovo mi je samo još jedan vjetar u leđa, a mislim pomoću mojeg imena neki si možda pokušavaju malo i upgrejdat tu nekakvu javnu… javni visibiliti, evo.” – riječi su to profesorice hrvatskog jezika i književnosti Ive Piglić.
Na Vama je, poštovani čitatelji, da iz svega što smo do sada objavili i komunicirali putem portala PerceiveArt, ArtKvart i tportala, zaključite hoće li nam mladi umjetnici iseliti iz zemlje zato što su organizaciju izložbi preuzele osobe širokog dijapazona interesa i vrlo suženog polja stručnosti koje uživaju svesrdnu podršku grada Opatije, grada Rijeke, turističke zajednice Opatije, turističke zajednice Rijeke, Primorsko-goranske županije i niza sponzora ili zbog osobe koja preko 10 godina djeluje kao nezavisna kustosica i koja se usudila javno progovoriti o neuralgičnim točkama našeg društva te stati u obranu digniteta struke, ali i kvalitetnih likovnih umjetnika koji zbog ovakvih umjetničkih projekata imaju dodatno sužen prostor i mogućnosti djelovanja, stoji u tekstu Sonje Švec Španjol, mag.hist.art. objavljenom na portalu Perceiveart.
Tekst u orginalu možete pročitati na sljedećoj poveznici: https://perceiveart.com/sto-kada-je-jedini-odgovor-na-konstruktivnu-kritiku-ljubomora-ili-prijetnja-tuzbom/
#Biennale Opatija #Iva Piglić #PerceiveArt #Sonja Švec Španjol
