“The Phoenician Scheme”

Cijela priča američkog filma “The Phoenician Scheme” može stati u samo jednu rečenicu. Hiperbogati Zsa-zsa Korda ospjednut je namjerom da izgradi monumentalni tematski park u pustinji; u tom naumu Kordu sustižu raznovrsne teškoće i prepreke. U to ćemo se uvjeriti već u prvom prizoru. Unutarnji prostor zrakoplova koji izgleda kao izdužena primaća soba američke srednje klase iz pedesetih godina – dvadesto stoljeće – u oker i smećkastim tonovima. Zrakoplov leti iznad balkanskih ravnica i uskoro će pasti, razbijen na zemlju. Korda, jedini putnik, će preživjeti. U novom prizoru mi smo u Palazzo Korda, impozantnom renesansnom dvorcu. Ne vidimo kako izgleda izvana. Iznutra je zeleno siva mramorna ljepota kojoj je nenametljivo pridodan Art Deco, svjetiljke, a u velikoj dvorani je hrastov stol s mrtvačkom lubanjom, izgleda umjetnom, a za stolom sjede Korda i njegova kćerka Liesl – odlična Mia Threapleton – u žustrom razgovoru. Njihovi dijalozi predstavljaju fabularnu os filma. Palazzo Korda je izdanak Xanadua tajkuna Charlesa Fostera Kanea Orsona Wellesa, ali bez one prenatrpanosti i neukusa.

Anatol Zsa-zsa Korda je lik stvoren scenarijski prema slavnim američkim bogatunima, J. P. Morganu i Howardu Hughesu, a ima tu malo i Georga Sorosa. Tamno modro prugasto odijelo, brkovi, havanska cigara. Odmah shvatimo da to nije običan čovjek. Kordu glumi Benicio Del Toro. Ima hrapav glas kakav prije nismo mogli zamijetiti. Govori bez zastajkivanja i oklijevanja usredotočeno razgovijetno i ravnomjerno. Nećemo zapaziti osmijeh na licu jer stalno nosi masku ozbiljnosti. Ali Korda nije nimalo odbojan lik. Sjećamo li se Del Tora iz filma “Licence to Kill” kao protivnika Jamesa Bonda – Timothy Dalton – i sadističkog ubojice? Nakon filmova “Usual Suspects”, “Traffic”, “21 Gram”, “Sin City” Benicio Del Toro je glumački sazrio i stekao umjetničku karizmu. Uloga milijardera Korde je oskarovska.

Mia Threapleton ima srcoliko lice poput nekada slavne Claudette Colbert. Ona je glumica koja daje život stvarima koje nju neposredno okružuju. Tri čaše piva, bodež, mala lula kakvu ima mornar Popeye, zatim nova, isto mala ali skupocjena, lula, čaša šampanjca; svi ti predmeti u ruci ove mlade žene dobiju novu potvrdu postojanja. Neka čudnovata razmjena živog i ženstvenog i potrošnih predmeta neupadljivo promiče u tim kadrovima. Neki pak glumci glume kao da mrze sami sebe pa izvode samokažnjavanje. Tom Hanks, posve sijed je smrknuti starac koji nije zadovoljan gdje se to nalazi. A Scarlett Johansson je u vrlo kratkom nastupu sebe glumački pažljivo deerotizirala.

Redatelj i scenarist Wes Anderson ugradio je u film crnobijele fragmente kao simboličku nadogradnju ključnim zbivanjima u radnji “The Phoenician Scheme”. Vidimo nebesa malo iznad oblaka, oltare, prijestolja, neke dame jedu, proroci, rajski dužnosnici, Bog, Bill Muray s licem nestalim u prevelikoj bijeloj bradi… biblijska nebesa s nešto malo profanog. Ovi odlomci ne štete filmu, ali mu i ne koriste. Wes Anderson je redatelj staroga kova, voli pripovijedanje iz zlatnog doba Hollywooda. Nema naglih pokreta kamera i skokovite montaže niti bilokakvih vizualnih i zvučnih nasrtaja. Vješto i djelotvorno zna povezati uzorke iz različitih žanrova pa je “The Phoenician Scheme” pustolovni film, obiteljska drama i salonska komedija s obilježjima bizarnosti i apsurda. Izvrsna je redateljska obrada sukoba ujaka N. i Korde. Gledamo slapstick komediju burlesku i surovu tučnjavu. Wes Anderson je značajni američki redatelj što je već u svom opusu rano nagovijestio filmovima “Rushmore” i “The Royal Tennebaums”. Aktere u “The Phoenician Scheme” odjenula je ugledna kostimografkinja Milena Canonero, dobitnica Oscara za kostimografiju filmova “Barry Lyndon”, “Marie Antoinette”, “Grand Budapest Hotel” i “Chariots of Fire”. Kod Andersona odjenula je Kordu u prugasta odijela, ekscentrične pidžame i haljetke, a Liesl u jednostavnu bijelu redovničku halju. Kostimi dodatno govore o onima koji ih nose. “The Phoenician Scheme” je film koji će nas privući i razonoditi, a da nećemo znati zašto je tako.