U slavu Rabelaisa, Georga Grosza i Mihaila Bahtina
Još pod nezaboravnim dojmom spaljivanja/vješanja pusteva/pustica, krnja i fašnika (Fašnik, ne „fašist“, moliću lipo!) koji čas predstavljaju „migrante“, „obojene“, čas razvikane, „ozloglašene“ firme, brendove, logo-e, u raznim „rodnim“/transrodnim personifikacijama, čas omražene (ili „zabavne“?) funkcionere/-rke, mahom popularno „nepopularne“, u notorno vladajućoj riječkoj stranačko–političkoj slagalici, prisjećam se, u magnovenju, među javom i med’ snom, kako tu hipnagogičku interzonu krsti stari dobri Poeta, svojih halubajskih maškara, obahajanja i feštanja zvončara, skupa sa svim stanovnicima, po snijegu i po oštarijama, od Svetega Mateja odnosno, „sekularizirano“, „socijalistički“, Viškova do „meje“, granice (još nebitne, divlje) sa Slovenijom i nazad, davnih, stvarno prohujalih „ludih ’60-ih“, pa i ranih ’70-ih. Kad je moj pokojni učitelj u O.Š. „Vitomir Širola Pajo“ (danas, „sakralizirano“ odnosno po starinski, pa opet! – „Sveti Matej“), Vladimir Jugo Veli još igral nogomet za klub „Halubjan“, delal z nami školske kaubojske, underground, predstave, na čakavsken, a ja san crtal, slikal naveliko maškare, zvončare, vraga, prokjetega Pusta i domaće fešte… Bele nedeje va Kastve, plesove va Dome va Viškovu, Vožišće, „Mladenku“, Marčelje, Kliće… Rožice, lukići (gljive), tići, pasi, mačke…ča se ne! I proste „grafite“ po WC-ima, hodnicima i fasadama. Veli V. Jugo je bil napisal, čital, govoril na Brege na vrhu Viškova takove govore i „presude“ za sakramentskega Pusta, da ga i sad živo vidin kako to dela!
Once upon a time… Bilo jedanput va Sv. Mat…, pardon, u Viškovu… Bit će neč takovega i danas, piše va „N.l.“-u. Ma ni više jenega jedinega Velega, Jugota, ni njegovega duha, srca. Pasala su ta leta, te zime! A i zajik je čuda više „amerikaniziran“, „digitaliziran“, „ispolitiziran“… kako se to reče po domaću, hm? „Ideologiziran“?
Samo me „Pol metra crijeva“ i „Prokjeti Pust“ još moru vrnut va ono Viškovo, Furićevo, Mariniće, pa i va onaj stari črni, smrdeći pakal od Sovjaka! Va ona vražja „arhaična“, „jednoumna“, domaće , „socijalistička“ vremena, kad sam se kao klinac po gromobranu i gurlama pentrao po zvoniku crekve, Crkve Sv. Mateja, a po skelama i špagu po fasadi, kad se uređivala.
Nije onda bilo toliko spike niti natezanja oko politike, biznisa, turizma, pripadnosti ovome, onome, niti non-stop „predizbornih“ interesnih kampanja, govorancija, stupidnog medijskog hvalisanja, obećavanja, zalud prepucavanja. Nije bilo gigantskih idiotskih (pred-)izbornih plakata niti kolosalnih imbecilnih reklama po svim zgradama, cestama, posvuda! Niti toliko radara, antena, betona, plastike, farmaceutskih proizvoda i droga za sve i protiv svega. Bilo je puno više dolaca, šuma, Prirode! Zna se da nije bilo takozvane, tobožnje, koruptivno – represivne i totalno eksploatatorske i profiterske „višestranačke“ demokracije – od koje više nikako ne funkcionira niti „teorija“ niti ideologija, a najgore ni praksa.
Bahtinovo razumijevanje srednjovjekovne i renesansne narodne kulture, karnevala i karnevalizacije u umjetnosti (književnosti i vizualnoj umjetnosti) puno je bliže antičkom, diogenovskom „kinizmu“ i neokinički nabrijanoj „punk“ kulturi i anarhoidnom kinički subverzivnom buntu i borbenosti jednog „Prokjetega Pusta“ (ča-metalci „Pol Metra Crijeva“), od politički licemjernog nekritičkog kolektivizma totalno birokratiziranog, odozgo superstrukturiranog i dirigirnog, kontroliranog i samo naizled slobodoumnog „liberalno propalo-kapitalističkog“, a samo komedijaški „komunističko – socijalističkog“ komercijaliziranog i „turistificiranog“ Karnevala. Te cjelogodišnje organizirane farse od nazovi „saturnalija“, ma što starorimske saturnalije inače bile. Naime, upravo od prvotne neukrotive buntovne raspojasanosti i kritičke karnevalizacije stvarno sankcionirane nedodirljivosti vladajuće ideologije i političko-funkcionerske „elite” nije ostalo čak ni NIŠTA.
Ostadoše samo tragikomični „WOLT-ek & BOLT-ek“ na bajkovima, estradno paradirajući LGBT „Tito & Jovanka“, te PR-ovski, polit-marketinški, „komunikološki“ lukavo dizajnirana ružičasta „queer“ Barbika (Lipa) – ruku pod ruku s podjednako „pink“ Kenom. To je toliko zabavno da totalno DEPOTENCIRA svaki stvarni otpor, konsternaciju, zbiljsku borbu protiv političke, „pravosudne“, „ odvjetničke” i funkcionerske, pravne dekadencije, katastrofe i blasfemije otuđene državne i stranačko političke moći vlastodržaca. To jest cijele stranačko-političke i gospodarske oligarhije, pa i najbrutalnije autokracije.
Ostaje samo zafrkancija s narcisoidnim, opscenim, ignorantskim, represivnim funkcionerima/funkcionerkama i njihovom hipokrizijom. Za „fukaru i raju na belome lebu“ odnosno „buđavom lepcu“ iz opusa Rambo Amadeus i S.A.R.S.! „Otišlo je sve što valja/ostala je samo fukara i raja/i ja s njima: na bijeeelome hljebu!“ (Rambo Amadeus). Do slijedećih „skorih izbora“. Naravno.
Naslovnica: Riječki karneval; izvor: Riječki karneval / Rijeka Carnival Facebook
#Branko Cerovac #kolimna #pust #Riječki cinik #Riječki karneval
