Postoje kazališne večeri nakon kojih nije jednostavno odmah pisati, ne zato što se nema što reći, nego zato što se dojmovi još uvijek sudaraju, nadopunjuju, vraćaju i traže svoje pravo mjesto. Premijera predstave „TO=TO“ Petog ansambla HNK-a Ivana pl. Zajca, izvedena u sklopu Riječkih ljetnih noći u paviljonu Tržnice Brajda, bila je upravo takva večer. Nevjerojatna, u najjednostavnijem i najtočnijem značenju te riječi.
Već nakon prvih prizora bilo je jasno da iza ove predstave stoji golemi rad. Ne samo rad potreban da bi se predstava pripremila, naučila, uvježbala i izvela, nego rad koji je morao pronaći drukčiji pristup da bi se došlo do zajedničkog cilja. Trebalo je sve te prizore, glasove, tijela, ritmove, zadatke, čekanja, ulaske, izlaske, slike, tišine i pokrete posložiti u cjelinu. Trebalo ih je uklopiti u jedan iznimno zahtjevan prostor. I trebalo je od izvođača dobiti upravo ono što se od njih tražilo, a da se pritom ne izgubi ono najdragocjenije što Peti ansambl ima. A to je istina.
Kod nekih glumaca, čak i profesionalnih, ponekad je moguće osjetiti preglumljavanje. Možda to nije najsretnija riječ, ali samo najveći glumci na sceni mogu zadržati prirodnost stvarnog života, samo najveći glumci ne glume ulogu – oni ju žive. Članovi Petog ansambla možda nisu najveći glumci današnjice, ali tu rijetku kvalitetu svi od reda nose u sebi. Oni ne glume da su prisutni. Oni jesu prisutni. Oni ne glume predstavu. Oni je žive. I to se osjeti odmah.
Nema prevare, nema laži, nema umjetne geste, nema glumačkog skrivanja iza forme. Sve je sada, sve je tu i sve je stvarno. Upravo zato njihova izvedba ima tako snažan učinak. Peti ansambl ne traži od publike da mu nešto oprosti, da ga gleda s popustom, da se raznježi zato što se na sceni događa nešto inkluzivno. Naprotiv, on publici vrlo jasno pokazuje što kazalište može biti kada se iz njega makne lažna važnost i kada se prestane glumiti veličina. I zato nije čudno da Goran Sergej Pristaš, redatelj predstave, nakon izvedbe nije skrivao zadovoljstvo.
– Iznimno sam zadovoljan. To su toliko koncentrirani izvođači i s toliko ljubavi igraju da je meni bio užitak gledati. Osjećaju se sigurno s publikom. Postoji taj neki divan moment između njih koji se događa tijekom predstave, rekao je Pristaš, istaknuvši i njihovu koncentraciju, koordinaciju i fokus.
A upravo se to vidjelo. Vidjelo se povjerenje, kao što se vidjelo da su izvođači sigurni u prostoru, sigurni jedni s drugima i sigurni pred publikom.
– Imali smo sjajan tim, počevši od članova Petog ansambla, preko pedagoga i njihovih suradnika, do umjetnika koji su radili na ovom projektu. Sada ulazimo već u sedmi mjesec otkako smo počeli raditi. To je proces koji je išao polako jer traži svoje drukčije vrijeme. Ali mislim da smo našli neki model u kojem znamo biti zajedno, rekao je Pristaš.
Predstava „TO=TO“ nastala je prema fragmentima poeme „To“ danske književnice Inger Christensen i govori o stvaranju svijeta, ali ne na način velike mitološke geste, nego kroz pitanje što uopće znači stvarati svijet zajedno. Što znači započeti iznova, čekati, dopustiti da se nešto dogodi u ritmu koji nije propisan logikom funkcionalnosti?
– To je poema koja nas dvoje kao umjetnike prati već neko vrijeme. Njome smo se već bavili. Ovdje smo razmišljali o tome da otvorimo jedan drugi segment te poeme, ali smo se na kraju vratili onome s čim smo već radili, jer nam se činilo da je taj oblik stvaranja svijeta zapravo i oblik razgradnje ovog svijeta u kojem živimo. U njemu možda treba promijeniti logike funkcionalnosti da bismo mogli biti svi zajedno, objasnio je Pristaš.
I upravo zbog toga ova predstava nadilazi kazalište iako se događa u kazališnom okviru. Jer pitanje koje ona postavlja nije samo estetsko, nego duboko društveno. Kakav smo svijet stvorili? Tko u njemu vrijedi? Tko je funkcionalan? Tko je samostalan? I zašto smo uopće samostalnost proglasili vrhovnom mjerom ljudske vrijednosti?
– Zašto bismo morali biti svi samostalni? Kako možemo živjeti zajedno ako svi moramo biti samostalni?, pita se Pristaš.
I to je, čini se, najvažnija poruka večeri. Peti ansambl ne govori samo o osobama s invaliditetom, osobama s intelektualnim teškoćama ili neurodivergentnim osobama. On govori o svima nama. O društvu koje nas stalno tjera da budemo brži, učinkovitiji, korisniji, samostalniji, mjerljiviji. O svijetu u kojem se vrijednost prečesto svodi na produktivnost, a čovjek na funkciju. „TO=TO“ tome se suprotstavlja drukčijom logikom: logikom pažnje, oslonca, povjerenja i zajedničkog stvaranja. Novog svijeta, novog kazališta.
Zato je i izbor Tržnice Brajda bio gotovo savršen.
Paviljon Brajde nije bio samo kulisa za predstavu. Bio je drugi glavni lik. Prostor koji je dugo bio mjesto svakodnevice, kupovine, susreta, malih gradskih rituala, posljednjih godina pretvorio se u prostor koji čeka da se nešto dogodi. Čeka novu namjenu, novu strategiju, novi smisao. Zahvaljujući Petom ansamblu ponovno je oživio, barem na jednu večer. I to ne simbolički, nego stvarno.
Nijedan dio paviljona nije zjapio prazan. Predstava je bila postavljena tako da prostor ponovno počne funkcionirati kao tržnica, ali sada kao tržnica izvedbe. Ljudi su se kretali, zastajali, sjedali, mijenjali perspektivu, prilazili scenama, udaljavali se, tražili vlastiti kut gledanja. Naravno, pritom se morala poštovati činjenica da se ipak nalaziš na predstavi, ali već sama mogućnost kretanja kroz paviljon stvorila je osjećaj drukčijeg kazališta. Nitko nije morao mirno sjediti i gledati u jednu točku, nego biti prisutan u prostoru, odlučiti gdje će stati, što želi vidjeti i kako će to proživjeti. Paviljon koji je projektirao Giacomo Zammattio još krajem 19. stoljeća, ponovno je postao prostor u kojem se stvarala zajednica. Samo se nije trgovalo robom, nego se dijelila umjetnost, stvaralaštvo, energija, emocije.
A najdojmljiviji trenutak predstave dogodio se u velikom finalu, kada su se svi članovi Petog ansambla okupili na jednom prostoru i kao u transu proslavili stvaranje novog svijeta. Barem se tako moglo doživjeti. Možda je to bilo stvaranje novog svijeta, možda novog kazališta, a možda i potvrda stvaranja Petog ansambla kao takvog, pred publikom, u prostoru koji je ponovno prodisao. Imala je ta scena snagu rituala, nije to bila završna slika osmišljena samo da zaokruži predstavu. Bio je to trenutak u kojem se sve što se dotad gradilo rasplamsalo u zajedničku energiju. I kada je predstava završila, dogodio se dug, snažan i potpuno zaslužen pljesak. Ovacije na otvorenoj sceni Tržnice Brajda nisu bile kurtoazne, bile su iskrene. Peti ansambl osvojio je srca onih koji su došli vidjeti što se to mjesecima pripremalo.
A onda se dogodio još jedan važan trenutak večeri.
Nakon pljeska, Goran Sergej Pristaš zahvalio je publici i uputio apel da Peti ansambl postane punopravni ansambl HNK-a Ivana pl. Zajca. Bio je to apel izgovoren na pravom mjestu, u pravo vrijeme, pred pravim ljudima i nakon predstave koja je za takav zahtjev dala najjači mogući argument. U publici je bila i intendantica Dubravka Vrgoč, a podrška gledatelja pokazala je da to više nije samo želja nekolicine entuzijasta, nego pitanje na koje bi riječko kazalište i riječki kulturni sustav morali ozbiljno odgovoriti.
– To bi bio europski iskorak. Mislim da se iskoraci rade kad prepoznamo što imamo, a ne da stalno izmišljamo ono čega nemamo. Očito je da je nešto u zraku, da za tim postoji potreba i da je sada pitanje stvarne volje da se s tim krene, rekao je Pristaš.
Teško je to reći bolje.
Rijeka često voli govoriti o svojoj otvorenosti, različitosti, progresivnosti i posebnosti. Ali takve se riječi ne dokazuju deklaracijama, nego odlukama. Ako Peti ansambl postane punopravni ansambl HNK-a Ivana pl. Zajca, to više neće biti samo lijepa inkluzivna priča. To će biti institucionalna činjenica, kulturni i civilizacijski iskorak koji bi mogao nadmašiti lokalne okvire i postati primjer kojega će mnogi nakon Rijeke poželjeti slijediti.
Predstava „TO=TO“ nastala je u koprodukciji HNK-a Ivana pl. Zajca, Udruge Domino i Udruge za sindrom Down – Rijeka 21, u suradnji sa studijem Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. I to je važno naglasiti, jer ovakvi projekti ne nastaju samo iz dobre ideje, nego iz mreže ljudi, institucija i udruga koje prepoznaju da kazalište može biti prostor stvarne društvene promjene.
U predstavi, uz Peti ansambl i kolektiv CO2… par umjetnika, koji čine Nikolina Pristaš i Goran Sergej Pristaš, sudjeluje velik autorski tim. Scenografiju potpisuje Marko Tadić, kostimografiju Silvio Vujičić, dramaturgiju Goran Ferčec, oblikovanje svjetla i projekcije Alan Vukelić, glazbu Alen i Nenad Sinkauz, oblikovanje zvuka Hrvoje Nikšić, prijevod poeme Mišo Grundler, a fotografije Milica Czerny Urban.
Peti ansambl u sezoni 2025./2026. čine Monia Ambrić, Nataša Antulov, Nataša Bačić, Ernest Belošević, Andreja Brozović Adžić-Kapitanović, Ana Buneta, Milica Czerny Urban, Mila Čuljak, Adrijan Fumić, Matea Glavan, Vid Gržalja, Isabella Hujić, Leonardo Iličić, Leo Kovačević, Ema Krupić, Jelena Lopatić, Damir Orlić, Deni Pezelj, Lovro Pršić, Luka Rončević, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Sretan Stošić, Jan Šokčević i Naomi Vrban.
Vrijedi ih sve navesti jer u ovom slučaju imena nisu protokol, svi oni pokazuju da kazalište nikada ne nastaje samo od jedne ideje, jednog redatelja, jednog autora ili jedne institucije. Nastaje iz odnosa, povjerenja i strpljenja.
– Kažu da kazalište ide od probe do scene, ja tvrdim da kazalište kreće od scene do probanja u svijetu, zaključio je Goran Sergej Pristaš.
I ova ekipa je na Brajdi upravo to učinila. Izašli su na scenu i otvorili pitanje kakav svijet želimo probati živjeti. Svijet u kojem su svi prisiljeni biti samostalni, funkcionalni i mjerljivi? Ili svijet u kojem zajednica nastaje tako što jedni drugima dajemo prostor, vrijeme, pažnju i oslonac?
Peti ansambl na Brajdi nije samo izveo predstavu. Peti ansambl je u prostoru koji čeka novi život pokazao kako se novi život stvara. I zato nakon „TO=TO“ više nije dovoljno reći da Rijeka ima Peti ansambl. Treba reći nešto preciznije.
Rijeka definitivno ima priliku prepoznati ono što već godinama ima.
Istaknutu fotografiju snimio Aleš Suk
#Dubravka Vrgoč #Goran Sergej Pristaš #HNK Ivana pl. Zajca #Peti ansambl #Riječke ljetne noći #TO=TO #Tržnica Brajda
