Na današnji dan 1971. u 19:45 sati, dogodila se velika tragedija. Zrakoplov Tupoljev 134 srušio se prilikom spuštanja u zračnu luku nedaleko od Omišlja. Od 78 putnika i članova posade, 73 su poginula, dok su četiri člana posade i jedan putnik preživjeli. Po broju smrtnih slučajeva, ovo je druga najveća katastrofa u hrvatskom zračnom prostoru, nakon nesreće iznad Vrbovca 10. rujna 1976. godine, kada su se sudarili zrakoplov British Airwaysa i Douglas DC-9 Inex-Adria Avioprometa, pri čemu je poginulo 176 ljudi.
Od otvaranja zračne luke na otoku Krku prošlo je nešto više od godinu dana. Unatoč tome što je zračna luka bila još uvijek u fazi uhodavanja, bilježila je značajan broj polijetanja i slijetanja te je primila i otpratila veliki broj domaćih i stranih putnika.
Na letu TU-134 nalazili su se britanski turisti koji su planirali provesti sedmodnevni odmor na Kvarneru u organizaciji Jugotursa iz Beograda. Putnici su putovali prema destinacijama poput Malinske, Opatije, Crikvenice, Selca, Novog Vinodolskog, Raba i Plitvica. Zrakoplov je bio u vlasništvu tvrtke Avio-genex iz Beograda.
Let je protekao normalno sve do trenutka spuštanja na poletno-sletnu stazu zračne luke na Krku. Problemi su počeli četiri kilometra prije slijetanja.
Iznad Rijeke, zrakoplov je ušao u područje jake kiše, turbulencije i jakih bočnih udara juga, što je povećalo brzinu aviona. Kiša je dodatno smanjila vidljivost. Na 800 metara od poletno-sletne staze, na visini od 60 metara, posada je odlučila da se neće napraviti prelet već da će zrakoplov sletjeti. Zbog udara vjetra u rep zrakoplova, brzina je smanjena, a silazni kut povećan za 10 stupnjeva. Posada je, zbog optičke varke, mislila da su bliže poletno-sletnoj stazi nego što su zaista bili.
Zrakoplov je udario u stazu s desnim stajnim trapom pri brzini od 260 km/h, prelomio se, te je desnim krilom udario u stazu, pri čemu se krilo otkinulo. Nakon udara, zrakoplov se nastavio kretati naprijed i prevrnuo se na leđa. Klizio je 700 metara po poletno-sletnoj stazi, od čega 250 metara od odlomljenog gorućeg krila. Skliznuo je izvan staze i nosom se okrenuo za 180 stupnjeva.
Pet minuta nakon pada, na trupu zrakoplova nije bilo vidljivog požara, ali požar se pojavio u unutrašnjosti u prostoru za domaćice. Nakon osam minuta zapalilo se razliveno gorivo iz lijevog krila, te je dvije minute kasnije cijeli zrakoplov bio zahvaćen požarom.
Svi putnici i posada preživjeli su početni udar. Tada je započeo požar u lijevom krilu i repu. Gusti dim odmah je ušao u kabinu. Uspaničeni putnici potom su se pokušali evakuirati iz goruće olupine. Imali su poteškoća zbog nedostatka vidljivosti; opskrba električnom energijom prekinuta je odmah nakon udara, a gusti dim i mrak pogoršali su stvari.
Jednoj skupini putnika naređeno je da vidi može li se netko evakuirati kroz stražnji dio aviona, dok je drugoj naloženo provjeriti prednji dio kabine. Obje su skupine shvatile da se vrata straga i sprijeda ne mogu otvoriti zbog jačine udarca.Kako se vatra pojačavala, putnici su sjekirom pokušali razbiti prozore kabine. To je pogoršalo situaciju, jer je to omogućilo ulazak zraka u kabinu, pojačavajući vatru. Kabinska posada samo je mogla premjestiti putnike prema prednjem dijelu trupa.
Tada su se piloti i oba inženjera leta izvukli iz kokpita kroz netaknuti prozor kopilota i pokušali otvoriti prednja izlazna vrata s desne strane. Međutim, ona nisu popuštala.
Spasilačke službe stigle su nekoliko minuta nakon pada. Njihove pokušaje gašenja plamena omeli su kišni uvjeti koji su isprali pjenu za zagušivanje vatre. Snažni vjetrovi pogoršali su situaciju. Vjetar je također puhao u smjeru od repa do nosa, dodatno usporavajući akciju spašavanja.
Kabinska posada i putnici uspjeli su djelomično otvoriti prednja servisna vrata, ali do tada je dim bio pregust, a većina putnika i kabinske posade podlegla je trovanju ugljičnim monoksidom. Jedan putnik (jedini koji je preživio), Ranko Sarajčić, uspio se evakuirati kroz otvor u stražnjem dijelu aviona. Sarajčić je rekao drugima da ga slijede. Međutim, zbog panike, nitko nije. Dvanaest minuta nakon pada, vatra u kabini došla je do opreme za kisik u prednjem dijelu zrakoplova, što je izazvalo masivnu eksploziju. Svi putnici koji su još uvijek bili živi ubijeni su stvorenom buktinjom.
Prema istražiteljima, najmanje 30% mrtvih pronađeno je s još uvijek vezanim pojasevima.
Nesreću su preživjela četiri člana posade te jedan putnik. Među poginulima bio je i hrvatski književni klasik, pjesnik Josip Pupačić. U plamenoj buktinji na pisti omišaljskog aerodroma, stradali su i pjesnikova supruga Benka te petogodišnja kćerka Rašeljka.
Ova tragedija ostavlja dubok trag u povijesti hrvatskog zrakoplovstva. Unatoč teškim okolnostima i nepovoljnim vremenskim uvjetima, iz ovog događaja izvukle su se važne lekcije koje su doprinijele poboljšanju sigurnosnih standarda u zračnom prometu. Nažalost, sjećanje na one koji su izgubili živote toga dana ostat će trajno upisano u povijest.
#Krk #nesreća #obljetnica #Zračna luka Rijeka #zrakoplov TU-134
