Kao što je u najavama uz međunarodnu znanstvenostručnu i umjetničku konferenciju Izložbene kartografije II.: Kritički instrumentarij, izložbeni i kustoski narativi isticala Silva Kalčić, Hrvatska sekcija AICA-e u suorganizaciji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Splitu, ULUPUH-om u Zagrebu, HULU-om u Splitu i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) u Rijeci od 2021. do 2024. godine organizira radionice likovne kritike i međunarodnu znanstvenostručnu i umjetničku konferenciju Izložbene kartografije, s trodijelnim podnaslovom Kritički instrumentarij, izložbeni i kustoski narativi. Projekt je posvećen kustoskim praksama Želimira Koščevića, dobitnika Godišnje nagrade HS AICA-e za 2018. godinu i za životno djelo, na što već naslovno upućuje i naziv konferencije, referirajući na njegovu „kartografsku“ izložbu Kartografi: Geo-gnostičke projekcije za 21. stoljeće iz 1997. godine.
Nadalje, Silva Kalčić kao predsjednica HS AICA-e i inicijatorica navedenoga projekta, ističe da su glavne koordinate projekta iniciranje promatranje uloge kustosa i kustoskih kolektiva u tvorbi relevantnih spoznaja o suvremenom kulturološkom kompleksu – ukratko, problematiziranje uloge muzeja i galerija u suvremenom društvu, o čemu je posebno na navedenom skupu govorio Pedro Lorente, profesor povijesti umjetnosti sa Sveučilišta u Saragossi, u svome izlaganju o muzejima suvremene umjetnosti kao kritičkoj muzeologiji. Naime, predavanjem je dao ujedno i vrlo koristan vizualni sažetak svoje nedavno objavljene knjige Reflections on Critical Museology: Inside and Outside Museums (Routledge, 2022). Među ostalim naglasio je težnju o tome da muzeji suvremene umjetnosti moraju biti kritičke institucije, no, pritom nikako nije dovoljno samo izlagati kritičku umjetnost; naime, potrebno je voditi kritičko kuriranje, skrenuti pozornost na vlastita kustoska nastojanja.
U vizualni identitet programa, čiji dizajn potpisuje Niko Mihaljević, ugrađena je fotografija Vladimira Jakelića s Koščevićeve izložbe na kojoj je publika bila tema i eksponat, „u smjeru konceptualizacije kustostva“, kako je to u kontekstualizaciji fotografije pridodala Silva Kalčić. Bila je to ključna Fluxus akcija Izložba žena i muškaraca, s podnaslovom Intimna izložba održana 26. lipnja 1969. od 21 sati u zagrebačkoj Galeriji Studentskog centra kao jednodnevna/jednovečernja tzv. didaktička izložba. Posjetitelji izložbe, koji su kako je to istaknuo na konferenciji Želimir Koščević, pušteni su u Galeriju u 21 sat; funkcionirali su kao izlošci – sadržajni nositelji izložbe, odnosno, kako nadalje Silva Kalčić ističe u knjizi Izložbene kartografije Želimira Koščevića o kustoskim praksama Želimira Koščevića – „prazna galerija zamišljena je kao mjesto intimnog susreta eksponata, potvrđujući interdisciplinarni karakter suvremene umjetnosti. Čista prisutnost posjetitelja bez obaveza bila je povod za njihovu međusobnu komunikaciju i potencijalni nastavak druženja.“ Pritom je prostor ispred Galerije bio intenzivno osvijetljen, i točno u 21 sat vrata su se za publiku (liminlane eksponate, žive skulpture) otvorila. „Zanimljivo je da se publika kretala uz rub izložbenog prostora kao da su djela na izložbi (uobičajeno zbog zidnog postava), nitko nije želio otići u sredinu, tj. središnji dio galerije je bio prazan.“ Kao što je npr. validirala Ivana Bago o tome da je naša prva konceptualna izložba ujedno i Koščevićev konceptualan rad jer je kao kustos došao na ideju da izložbeno izloži žene i muškarce, publiku, kao postavke svoje Izložbe žena i muškaraca iz 1969. godine (Galerija SC, Zagreb). Kao što je stajalo u popratnom tekstu izložbe: „(…) Budite zaboga, izložba! Na ovoj izložbi vi ste djelo, vi ste figuracija, vi ste socijalistički realizam. (…) Vi ste tijelo u prostoru, vi ste tijelo koje se kreće, vi ste kinetička skulptura, vi ste spacio-dinamizam. (…) Neka s ove izložbe, neka iz ove dvorane, iz ove Galerije, iz ovog Centra, pred licem umjetnosti preporođen izađe Svijet sam. To je naša skromna želja.“
Nastavno donosim ulomak razgovora što sam imala s tim velikim našim kustosom, povjesničarem umjetnosti ali i UMJETNIKOM, zahvaljujući kojem je Galerija SC postala kultno mjesto Zagreba, u Zarezu, a povodom njegove knjige koja je objavljena u okviru AICA-e, a nastavno na koncept demokratizacije umjetnosti (i za negalerijsku publiku) krajem 60-ih i nastavno na 70-e. Tako je te 2015. godine za Zarez govorio Želimir Koščević povodom svoje knjige Kritike, predgovori, razgovori 1962. – 2011., objavljene u nakladi Durieuxa 2012. godine –
„Da, u tom sklopu demokratizacije umjetnosti navedeni su projekti bili jedinstveni. Istina, može se uzeti upravo kao neka zajednička ideja sve te ideje o otvorenosti, demokratizaciji umjetnosti, participaciji, što je, što se tiče moje osobne priče, proizašlo iz jedne moje sklonosti tome, i to zahvaljujući spomenutom višemjesečnom boravku u Stockholmu gdje su čak poduzeli, a naročito Pontus Hultén, i da ostanem, no, eto, nisam želio. Dosta bedasto. (smijeh). Tu sam svjedočio jednoj interaktivnosti od dječjih igraonica u muzejima do velikih projekata s Warholom, a s ruskom avangardom posebno… I tu je negdje taj virus ušao u mene. Naravno, kad sam se vratio, nastojao sam sve to prenijeti u Galeriju SC gdje sam provodio svoju zamisao bez obzira na Savjet, bez obzira na direktore, ali naravno uz uvijek prethodno danu informaciju što sam namjeravao napraviti. U osnovi svi ti projekti pokazuju tu demokratizaciju, participaciju – npr. Hit parada (1967.), Izložba žena i muškaraca (1969.), Akcija Total (1970.), Pučke svečanosti (1972.), Poštanske pošiljke (1972.)… Istina, u tome trenutku nisam bio do kraja svjestan toga koncepta, ali to je bilo zaista to. Želio sam raditi nešto novo s obzirom na to da je tada Moderna galerija djelovala samo kao lokalna grobnica. (smijeh) U osnovi smo bili autsajderi, ipak je tada ključ bio na Biafri, Akademiji, Šuteju itd. – Šuteju kao jednoj sasvim dobroj imitaciji avangarde.“
Na navedenoj je posvetnoj konferenciji kustosica, povjesničarka umjetnosti Maja Ćirić u svom izlaganju „Silently Cancelling the Present: Unveiling Narratives, Exclusion, and Representation in Post-Yugoslav Contex“ kritički istaknula institucionalna odstupanja od trenutnih političkih aktualnosti, gdje jačanje jugoslavenskog narativa služi samo kao jedan aspekt kulture otkazivanja (engl. culture cancel) sadašnjosti, i to prilično aktivan.
Tom je prigodom Želimir Koščević iznio autobiografsku priču o vlastitoj kustoskoj praksi koju je kao usmenu povijest Silva Kalčić zabilježila mobitelom (nadam se da će biti dokumentiran na internetskoj stranici AICA-e). Naime, navedeno je predavanje najavio jednako tako zanimljivim sažetkom, kao što i zahtijeva ritualizacijski pristup svakoj konferenciji, i to trima ključnim pitanjima (ono što neki znanstvenici – recenzenti nažalost ne vole). Dakle, u tome sažetku naš fluxus kustos, umjetnik postavlja sljedeća retorička pitanja: „Teško je reći kada je nastala moja tzv. kustoska praksa, ali ta ‘praksa’ gotovo da je sigurno počela mnogo prije nego što je definirana kao takva posljednjih desetljeća. Može li početak moje ‘prakse’ biti vezan uz izložbene projekte Alfreda Barra, koji je 1929. godine, kada je s 29 godina postao ravnatelj Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku? Ili možda s Pontusom Hulténom, koji je 1958., u dobi od 34 godine, postao ravnatelj štokholmskoga Muzeja moderne umjetnosti/ Moderna Museet? Obojica su, svaki na svoj način, radikalno transformirali tradicionalni način rada muzeja. Ili bi možda moglo biti povezano s freelancerima (nazovimo ih kustosima), kao što su Rudi Fuchs, Germano Celant, Harald Szeeman, René Block, Kaspar König, Laszlo Gloser, Robert Storr itd., koji su sa svojim originalnim projektima unijeli novi život u tradicionalni muzej.“
Kao što navodi Silva Kalčić u rezimeu o knjizi – fotografije, korespondencija i tehnička dokumentacija procesa pripreme izložbenog programa Galerije SC temeljna su građa ove knjige, od 1966. do 1978. godine, kada prestaje biti voditelj Galerije SC, no, naravno sve se nastavlja do 2020. godine, kako je i on sâm na spomenutom posvetnom skupu lotmanovski zaokružio vlastitu kustosku praksu, na koju je presudno utjecalo kada odlazi na stipendiju u stockholmsku muzejsku instituciju Moderna Museet gdje u vrijeme radikalnih društvenih iskoraka, 1969. godine, pomaže tadašnjem ravnatelju institucije Pontusu Hulténu u pripremi legendarne izložbe Poeziju stvaraju svi! Transformirajmo svijet!, izložbe o radikalnoj politici koja je, umjesto umjetničkih djela, predstavljala dokumentaciju i progresivne aktivnosti, uključujući posjete američkih vojnih bjegunaca i predstavnika Crnih pantera, kako to na početku svoje knjige dokumentira Silva Kalčić.
Ili kao što je Nada Beroš na navedenom skupu istaknula da je sve navedeno, pa i prijevoz osobnim Renaultom 4 fluxus radova (izložba Fluxus: donacija Francesca Conza je otvorena u GGZ u studenom 1999.) preko granice i carine, bilo moguće jer je Želimir Koščević fluxus kustos i fluxus osoba, a uz sve navedeno i skroman. Upravo s ovom skromnošću završavam ovaj uvodni tekstualni međuprostor o ovoj velikoj povijesnoj osobi između povijesti umjetnosti, kulturne antropologije i SF-a. O svemu tome svjedoči velebna knjiga iznimne Silve Kalčić, što je dragocjeni dokument ovih četiri desetljeća djelovanja Želimira Koščevića, ili kako on to sâm vremenski pozicionira od 1966. do 2020. godine. Godine 1997. svojom izložbom Kartografi: Geo-gnostičke projekcije za 21. stoljeće upozorio je da „kartografija nije samo topografska, astronomska ili triangulacijska faktografija, već da je slika svijeta kakvog ga znamo, usađena dublje u svijest čovjeka, gdje stvara čudne anomalije.“ A anomalije smo devedesetih ponovo osjetili u ponovljenim balkanskim ratovima bolesnih kartografa svijeta. I dok ŽK kao moto svome uvodnome tekstu u monografiji te iznimne kartografske izložbe stavlja stihove vinkovačkoga multimedijalnoga umjetnika Alberta Kinerta, ja ih stavljam, prepisujem kao tekstualnu kadencu ovoga teksta:
Sudbina je svijeta
sva u jednom krugu.
Od cvijeta do govna
od govna do cvijeta.
(Albert Kinert)
Istaknuta slika: Izložbene kartografije, vizualni identitet
#Aica #Galerija SC #Izložbene kartografije #Silva Kalčić #Želimir Koščević
