Dinamiku božičnih običaja na završetku ciklusa uzvisuje 6. siječnja, kada Crkva slavi Bogojavljenje. U njemu se susreće sjećanje na tri mudraca koji prvi pohodiše i spoznaše Isusa u betlehemskoj štalici s blagoslovom vode, a možda i s davnim asocijacijama na rasprave o obrezanju i krštenju.
Premda opisi i zapisi ljubitelja narodne baštine i školovanih etnologa redovito prikazuju dostojanstvo folklorne pojave kao i njihovo svečarsko ruho, katkad narodna kultura pokazuje i svoje drugo lice. To je lice SMJEHOVNE NARODNE KULTURE o kojoj je pisao Mihail Mihailovič Bahtin, ruski teoretičar književnosti (1895. – 1975.) u kojoj se više ili manje svečani ritual pretvara u igru i porugu, zabavu, gozbu ili pijanstvo, kad puk iskazuje odmak od kulture moćnih pa se nađe u sukobu s mjesnom vlasti, shvatio je čakavski pjesnik Drago Gervais (Opatija, 18. travnja 1904. – Sežana, 1. srpnja 1957.). U sjajnoj ironičnoj pjesmici prikazao je realnost ophoda triju kraljeva na istarskoj liburnijskoj obali. U okolici svjetski poznatoga ljetovališta Opatije na dan Sveta tri kralja po trojica mladića obukli bi se kao tri maga što su pohodila Djetešce u betlehemskoj štalici i, kao što običaj zahtijeva, obilazili bi kućanstva u kojima bi ih darivali. Dok stručnjaci, opisujući narodne običaje, obično obraćaju pozornost simbolici i magijskim značenjima, u pjesmici na čakavskom dijalektu Drago Gervais dao je kroki triju kraljeva i njihov predah od svakodnevice. S mnogo ljubavi prema ljudima svoga zavičaja uz blagi je podsmijeh posvjedočio o onome o čemu je govorio Bahtin, ali i više od toga: pokazao je kulturnu funkciju smijeha, pa čak i blasfemije u naše doba. Evo kako je ophod triju kraljeva tekao u selima iznad Opatije između dva rata, kad je nastala ova pjesmica:
TRI KRAJI Tri su kraji po sele hodili, kantali, zvonili i soldi prosili. Jako su šešno obučeni bili: od harti kruni, bradi od vuni, brhani beli, šćapini veli, plašći zeleni, a pasi črjeni. Za njimi deca su kričala, njin se rugala, al i bojala i ća bežala. Va svakoj su kuće bili, svaku s tamjanom kadili i svagder neš zaprosili. Pokle pul Pepi su pili, soldi delili i puno žmuji spraznili. Su pozabili da sveti kraji su bili, pa su se potukli i po pode vukli, kričali i razbijali ča god njin je v ruki prišlo... Na nebe svetilje mesec pun, kad su tri kraji pejali va pržun.
I tako je narodni običaj, koji je uzajamnošću darivanja povezao cijelo selo i posebice razveselio djecu, završio poput svih pravih pučkih veselja: kao pijanka i tučnjava. A to je izazvalo intervenciju vlasti, koja, kao i obično, ni tada nije imala razumijevanja za šalu, pa su tri malo prevesela kralja završili u zatvoru.
Istaknuta grafika: Razglednica, SVETA TRI KRALJA SA ZVIJEZDOM, autor Zlatko Šulentić (Glina, 16. ožujka 1893. – Zagreb, 9. srpnja 1971.), Kraljevina Jugoslavija, cca.tridesete dvadesetog stoljeća, NAKLADA HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO NAPREDAK U SARAJEVU, tisak Tipografija d.d.Zagreb, serija Hrvatski Božićni običaji: Sveta tri Kralja sa zvijezdom (Hrv.Zagorje) Kroatische Weihnachts Sitten:Heilige drei Könige mit dem Stern (Kroat.Zagorje) Croatian Christams customs:Three King with the Star (Croat.Zagorje) http://en.wikipedia.org/wiki/Zlatko_%C5%A0ulenti%C4%87
#božićni običaji #Drago Gervais #običaji #Sveta tri kralja #Tri kraji
