Jedan od naširoko utjecajnih predstavnika njujorškog Downtowna, američki gitarist Marc Ribot, u 71. godini objavio je prvi album u ulozi pjevača i autora. Na “Map of a Blue City” potpisuje većinu skladbi, krećući se od pratnje gudačkog trija i benda, a zatvara ga instrumentalom reverba i mikrofonije potpomognutog loopovima. Album ovog ljeta predstavlja i u Puli, donoseći u Hrvatsku svoju verziju globalnog urbanog undergrounda – glazbe koja odbija biti samo estetika, već biva manifestom umjetničke borbe kroz refleksiju.
Ribot se u svom opusu kreće između eksperimenta i tradicije, set-liste albuma spajaju glazbene forme poput radio-frekvencije koje švenkaju žanrovima, tražeći pravu stanicu: njegov je debut, album „Rootless Cosmopolitans” (1977.) već nagovijestio tu filozofiju, a „Mapa” nastavlja taj model.
Utjecaj se očituje i kod Haustorovog gitarista Zorana Zajeca – Zexa, odnosno, Nenada Sinkauza iz East Rodeo, pulske grupe koja je Ribota ugostila već na albumu „Morning Cluster” (2010.) na skladbama „Straws In Glass” i „American Dream”.
Uvodna pjesma aranžirana gudačima „Elisabeth”, posvećena je djevojkama, kao i potonja „For Celia”, a „Say My Name” i „Daddy’s Trip to Brasil” prožete su poetikom i/ili imaginarijem u stilu Arta Lindsaya, prva je čak otpjevana u netipičnom falsetu.
Naslov je Ribot dobio iz crteža „plavog/tužnog grada” svoje malodobne kćeri i nije ono što bismo na prvu očekivali od klasičnog opusa ovog šesterožičanog ikonoklasta. Ali, autor koji se kalio na albumima Wilsona Picketta, Elvisa Costella, Trickyja, M’Shell Ndegeocello ili Lounge Lizards, jači je „na drugu”; ovog glazbenog kameleona je baš zato Tom Waits vrbovao za pet klasičnih albuma svojeg kataloga, počevši od „Rain Dogs” iz 1985. godine.
Za razliku od invazivnog ‘65-Fender-Deluxe-Reverb-zvuka, „Mapa” je odsvirana ekonomičnim gitarskim rukopisom, redukcijom, lirikom bez patosa, čak beznađa i fraziranja na ritmu. Skoro kao neki fado-album, žanra koji u svjetskoj kajdanci evocira unutarnju emigraciju. Korelacija s vijestima o građanskom otporu s ulica Los Angelesa, pored naslovne pjesme, i onog što ih natkriljuje, tužaljke su „Death of a Narcissist” i „When the World’s on Fire”.
Na prvoj mu je backove otpjevala Mađarica Eszter Balint, markantna glumica Jarmuschovog „Stranger Than Paradise”, koja je svirala violinu na turneji Ceramic Dog. Tu se pojavljuje i bubnjar Ceramica na metalofonu, dok lirika potonje pjesme niže motive gorućeg grma i poplave, govoreći o „teškim istinama” i „nedosanjanim mogućnostima”. Netko bi možda pretenciozno natuknuo kako je ovaj uradak leptirić nasuprot orkanskog nevremena, kako se prelazak iz osamdesetih u devedesete opisivao teorijom kaosa. Na tom prijelazu desetljeća, nalazi se i ugođaj albuma.
Ova heterogena introspekcija, evocira „utjecaje” lektire koja ako i dodiruje nešto, tu je tek pusta „malinkonija”. Kartografiju nemoći zatvara „Sometime Jailhouse Blues” na tekst pjesnika Allena Ginsberga, Latin-tinge na tragu gitarista Johna Faheya, dok cjelina okončana instrumentalom „Optimism of the Spirit” čak očijuka s outsiderima kakav je Mance.
Nedavno smo pisali o Ribotovu nastupu s „Hurry Red Telephone” u Kinu Šiška, bendom koji indie ili avangardu – jer Ribot voli podmetnuti nogu glazbenim novinarima – vraća u kontekst izravnog političkog angažmana.
Ovog ljeta, Ribot se vraća u Dalmaciju, osam godina nakon nastupa na „Super Uhu” u Primoštenu. Posljednjih je godina, uostalom, svoje životno gnijezdo svio u Trstu. U sklopu europske turneje power trija Ceramic Dog – Ribot nastupa u Splitu, 25. kolovoza, nakon tridesetak godina od prvog gostovanja s kubanskim bendom „Los Cubanos Postizos” krajem ’90-ih, koji je jesenas nastupio u Maloj dvorani Lisinskoga u Zagrebu.
Marc Ribot ostaje ključna figura gitare urbanog undergrounda. Njegov novi album „Map of a Blue City” nije samo glazbeni zapis, već kritički odgovor na suvremeni svijet. Njegova umjetnost ostaje dokument borbe, a njegov stav zatvara krug – nije tek glazbenik, već arhivist otpora.
Istaknuta i druga fotografija: Mark Ribot (marcribot.com)
#album #Jazz #Map of a Blue City #Mark Ribot #Pula
