Ako ste već nabavili svoju ulaznicu za Alterego festival, domaćin kojega će u subotu, 26. listopada, biti lovransko kino Sloboda, onda i znate što u Lovranu možete očekivati, ako to još uvijek niste učinili požurite se, jer prvi pravi festival prirodnih vina u ovom dijelu Hrvatske bit će apsolutni užitak za sva čula.
Kada su Igor Anjoli, Tomislav Brajnović i tvrtka Novi turizam krenuli u organizaciju ovog, u nas još uvijek neuobičajenog okupljanja vinara, naum im je bio predstaviti ovu scenu široj javnosti, na neki način iz sjene izvući sva ona zvučna imena o kojima se govori s tolikim poštovanjem i koja bude ozbiljnu znatiželju, ali i dati svoj obol promociji kulture pijenja vina, te povrh toga sve to začiniti vrhunskim gastronomskim doživljajem usklađenim upravo s ovom, prirodnom, filozofijom života.
A da sve ne bi ostalo samo na eno-gastro prirodnoj sceni, pobrinut će se Edi Maružin i njegova ekipa okupljena pod imenom Edi East Trance Blues, koja je apsolutno usklađena sa svim aspektima Alterega.
Uostalom, kakav bi to festival prirodnih vina i bio, kada na njemu ne bi bilo Edija Maružina.
– Ah, ne želim si uzimati neke pretjerane zasluge ni za što, uvijek volim kada je sve spontano, ali s druge strane to je na neki način točno. Naime, prvo okupljanje natprirodnih vinara, ne samo u ovim krajevima, nego u Hrvatskoj, napravio sam ja, devetorica vinara koja će doći na Alterego su članovi naše grupacije natprirodnih vinara, tako smo se mi u šali nazvali. Jedan prijatelj, koji se više bavi komercijalnim vinima, pitao je zašto on ne može biti na tom mom skupu, jer mi to ne zovemo festival, nego skup. Zato što je to skup prirodnih vina. „A ča moja nisu prirodna?“, pitao je. „Ben, ako su tvoja prirodna, naša su natprirodna“ i tako je nastala ta naša grupacija natprirodnih vina. Ima nešto više od godine dana od kada smo se okupili u Kanfanaru na blues festivalu, tako se i rodila ideja, odnosno najava da bi se moglo pokrenuti nešto slično, ali ipak ozbiljnije. Dvigrad Blues Festival je glazbeni festival, vina su tamo samo pratnja, ali je postalo jasno da se može napraviti nešto gdje će prirodna vina biti glavna, a glazba samo pratnja. U međuvremenu smo mi imali Blusku na Vazan, tek nakon toga je održan festival Grapeston, prvi festival prirodnih vina u Hrvatskoj. Kada mi organiziramo naš skup, odnosno blues festival, ne želim ići dalje od desetak, maksimalno 12 vinara, to je ipak glazbeni festival, ali svi koji su odabrani moraju biti ekstraprirodnjaci. Imam puno prijatelja koji priželjkuju da ih pozovem, ali ako ne zadovoljavaš kriterije koje smo postavili, a to znači da grožđe mora biti tvoje, grožđe mora biti u prvom planu i najprirodnije uzgojeno, a vino mora biti što je manje moguće pod utjecajem čovjekove ruke, ne možep biti pozvan. Naime, vino je nastalo od čovjeka, ono ne postoji samo u prirodi, vino je čovjekov produkt, što samo znači da prirodno vino i ne postoji. No, čovjek može uzgojiti vino koje je dobiveno koliko toliko prirodnim putem, a može to neprirodno vino napraviti da nema veze s prirodom, da budu same kemikalije, voda, prašci… Dakle, drago mi je da je začetak Alterega, festivala kojega Igor Anjoli i Tomo Brajnović organiziraju, izrastao iz naših druženja natprirodnih vinara, započet će Edi Maružin, jedan od pionira kada je u pitanju promocija prirodno-vinske scene, čovjek koji je od samih početaka u Istri prisutan uz ljude koji su se odvažili krenuti u proizvodnju na ovakav način.
– Da, s prirodnim vinima drugujem dosta dugo vremena. Jedan od glavnih pokretača moga zanimanja za ta vina bio je Giorgio Clai, koji je u našim krajevima bio jedan od prvih vinara koji je krenuo u prirodna vina. I sve više i više upadam u njihovu zamku. Popit ću svako vino, ali ako ne moram, ne mogu piti nego isključivo prirodnim vinima. U vinsku priču sam ušao 1995. godine, kada sam se pridružio somelijerskom klubu Kalavojna. Prvih pet, šest godina poznavao sam isključivo komercijalna, tehnološka vina, zaljubio sam se u vino općenito, počeo se baviti tom vinskom pričom i kako sam ulazio tako su mi se otvarala nova vrata. A kada otvoriš jedna vrata, druga već čekaju da ih otvoriš. U tim trenucima počeo sam osjećati da prirodna vina imaju jednu drugu energiju, jednu drugu dubinu, a došao sam i do iskustvenog saznanja da će ti, ako malo pretjeraš u običnom vinu, drugi dan glava biti kao balon, a ako malo pretjeraš u prirodnom vinu, drugi dan ćeš biti kao tić. To čovjek odmah počne primjećivati, nastavlja Edi Maružin, koji ne krije da sve novce koje zaradi, naravno osim onih namijenjenih osnovnim životnim i obiteljskim potrebama, potroši na instrumente, restorane i – vina.
– Duboko sam involviran u tu priču, a što si dublje u tome sve više radiš distinkcije između pojedinih vrsta vina. Vina su mi se ubrzo počela predstavljati kao jedini izbor. Ne kažem da neću napredovati prema dalje, u jednom trenutku ljubavi prema vinima odbacio bih čak i pitkost na ime toga da bude zdravo i energetski jako, ali počeo sam u posljednje vrijeme razumijevati da je važna i lakoća i ljepota pijenja vina. Odmaknuo sam se od onih prirodnih vina koje imaju neke mane koje to vino čini manje pitkim. Svakako ću prije popiti, kako bi to rekli u Istri, ciknuto vino ako znam da je zdravo i energetski jako, nego neko tehnološko koje ima fini okus, a znam da u njemu nema ničega. Ali ako to prirodno vino počinje biti teško za piti, ako se mučim, onda neću piti. Neku granicu moraš imati. Većina mojih prijatelja rade vino koja su daleko od toga da ne mogu biti pitka, ali sve što je rađeno prirodno, bez dodataka i konzervansa, bez stvari koje utječu na kemijske procese, sklono je da zastrani. Ta vina su toliko prirodna da u njima nema ničega što će spriječiti porast octenih hlapljivih kiselina, na kraju će napredovati i uništiti vino. Nije mi isključivo važno da je vino prirodno, a da je nepitko. Ako se mučim dok ga pijem, neću ga piti, dodaje Maružin.
Ako su prirodna vina temelj iskonskog vinarstva, a blues temelj glazbe u kakvoj svi danas uživamo, onda je sasvim logično da prirodna vina i blues idu ruku pod ruku.
– Ako u toliko godina nisam uspio do toga doći, onda me treba ubiti. Istina je da je blues jedna prirodna originalna forma glazbe, barem onaj starinski pravi blues, jer i blues se izvitoperio. Kao i jazz. Današnji jazz gotovo da i ne slušam, imam ja i u bendu nekih jazzera i znam ih podbadati da je to neki porno-jazz, turbo-jazz, samo za pokazati instrumentalizaciju, samo su bitne note, nije bitna glazba. U starom originalnom jazzu bila je glazba bitnija od ičega, a danas su broj jedan postale instrumentalizacija i umijeće. Naravno da se slična stvar događa i u bluesu, jedan dio bluzera zastranio je od ideje. A blues je stanje uma, odraz duše, nije to samo glazba, to je svojevrsna čarolija. Ako je upropastiš s nekim vanjskim čimbenicima, to više neće biti to. Neko mi govori da pijem moderna vina, ma koja moderna vina? Do prije osamdeset, sto godina, vina se nisu ni radila nego isključivo tako, razmišlja Edi Maružin.
Osim Edija Maružina Edi East Trance Band čine još Čedomir Mošnja, Danijel Paulović, Ang Maružin i Bernarda Ravnić, sami sebe predstavljaju kao bend koji koketirao s trance i neo bluesom, istarskom kantom, drum’n’fifeom i sibirskom stepskom pjesmom. U Lovranu ćemo ih baš takve moći vidjeti i poslušati.
– Edi East Trance Blues je sačinjen od pet ljudi i njih pet je uvijek tu. Može nam se ponekad pridružiti usnoharmonikaš Krešo Oremuš iz Stubičke Toplice, ali ovoga puta nisu bili takvi uvjeti. Nema veće ili manje postave, to smo mi i to je to. Neko mi kaže da to što mi sviramo nije blues, ali ja tvrdim da je to blues. Dosta je pomiješan s našom istarskom kantom jer naš istarski folklor, nemojmo gledati glazbeno, harmonički i ritmički, u srži ima bit bluesa. Lakoćom miješam autohtoni melos s blues formom. Jedan od velikih problema bluesa je da su svi naučeni na Delta blues, koji se razvijao u mnogim pravcima, a mi se oslanjamo na stariju formu, North Mississippi hill country blues. Te dvije grane se dosta razlikuju pa naša glazba nekome možda zvuči strano, ali ovo što će ljudi u subotu moći vidjeti bit će presjek naših dvaju albuma. Svirat ćemo sat vremena, ne bi bilo u redu da opterećujemo manifestaciju, jer u pitanju je vinska manifestacija, a ne glazbena, formu ipak treba prilagoditi prilici. Naravno, ako se na licu mjesta ne pokaže drugačije. Zahvaljujem se Igoru i Tomi što to razumiju, a inače zaista volim spajati ove dvije forme, prirodna vina i blues. Hvala organizatorima što su nas pozvali i što ćemo biti dio svega toga, govori Edi Maružin.
Edi Maružin godinama je prisutan uz natprirodne vinare, a još uvijek se nije odvažio krenuti njihovim stopama.
– Bio sam na rubu. Ali imam gotovo sedamdeset godina, da idem saditi vinograd iz početka ne bih dugo u njemu uživao (ha, ha, ha). Imao sam namjeru uzeti u najam vinograd u mom susjedstvu, jedan stari i zapušteni, ali iskrsnuli su neki problemi zbog kojih to nije bilo moguće ostvariti. Malo mi je splasnula ta želja, ali koliko god demantiram mogućnost da imam neki vinograd, nije isključeno da ga neću imati. Posebice zbog toga što mi se sin bavi maslinarstvom, agronom je po struci iako je više glazbenik, ali ako bi se složio da mi pomogne, možda prije nego umrem i budem imao vinograd. No, vinograd traži jako puno. Ako ga ikad budem imao, to će biti vinograd isključivo za mene i moje prijatelje. Moram priznati da sam velikog neprijatelja u namjeri da imam vinograd imao u svojoj ženi, rekla mi je da sam jednom nogom u grobu i da ću si starost uništiti s vinogradom. I mislim da je bila u pravu, to je ozbiljan posao koji traži jako puno. Brajda je brajda, ona traži svakodnevno prisustvo u njoj, iskren je Maružin.
Jedan od najistaknutijih hrvatskih glazbenika veliki je promotor Alterego festivala u Lovranu pa svaku priliku koristi da pozove ljude da u subotu ne propuste ovaj događaj.
– Mislim da ta vina još uvijek ne dobivaju zasluženu pažnju, možda je cijena razlog tome, ali danas se i ona više ne razlikuje toliko od konvencionalnih vina. No, ljudi moraju znati da za dobiti prirodno vino je potrebno više truda, pažnje, posvećenosti. Naši vinari grožđe pobiraju čim prije, izbjegavaju mogućnost da im dođu grdo vrijeme, bolesti, lopovi, životinje, sve ono što može uništiti urod. Ako želiš raditi prirodno vino, moraš čekati krajnji trenutak za berbu, a to čekanje prolazi uz sve opasnosti koje su u zasjedi. Možda cijena prirodnog vina odbija, ali ja zaista pozivam sve ljude da dođu na Alterego festival u Lovran i probaju. I neka se napiju. Vidjet će što će biti drugi dan. Razveselit će se, podignuti atmosferu, bit će im lijepo. S jedne strane, svaka kap alkohola je otrov za tijelo, to se mora shvatiti i prihvatiti. No, vino je hrana za dušu. I to treba imati na umu. Treba raditi balans između otrova i hrane. Radim na promociji tih vina da bi ih ljudi upoznali, da bi se počeli družiti s njima i da bi vidjeli sve prednosti koje to vino pruža, odnosno da bismo tako djelovali na brdo konvencionalnih vinara da i oni počnu jednim dijelom prelaziti na prirodna vina. No, uzgoj prirodnih vina nije način poljoprivrede, to je način života, to je životna filozofija. Rekao bih to ovako, čovjek koji trideset godina svira komercijalnu glazbu po hotelima, teško će ikad više postati autor i kreativac u autorskoj glazbi. Može pokušati nešto iskemijati, ali to neće biti to, smatra Edi Maružin.
A kakav bi to razgovor s osnivačem legendarnih Gustafa bio, kada ne bi bilo riječi i o Gustafima, gdje su, što rade, kakvi su im planovi, što smjeraju…
– Kada smo izdali posljednji album, prije osam godina, izjavio sam da su Gustafi za mene gotova priča u kreativnom smislu, ali od kada nismo izdali niti jedan album Gustafi rade bolje nego ikad. Gotovo da me je sramota to priznati (ha, ha, ha). Da si nisam napravio taj drugi bend, Edi East Trance Blues, ne bih to mogao izdržati jer svoju kreativnost u njemu ispoljavam. EETB su kolateralna žrtva Gustafa, koji imaju puno više ljudi i puno više zarađuju, kada god je gusto EETB ostaje u sjeni jer subote su rezervirane za Gustafe, od toga živim i ja i čitava moja ekipa. Priznajem da me je počelo kopkati, dečki su raspoloženi za to da krenemo nešto raditi i napraviti nešto novo s Gustafima nakon osam godina. No, naučio sam se da nikad ne žurim, ne stvaram planove jer su oni tu da se izjalove. Ideja je da u neko dogledno vrijeme napravimo novi album, ali pustimo to budućnosti. Sada imamo malu pauzu, aktivirat ćemo se uskoro, Novu godinu čekamo u Poreču, a onda kreću maškare i opet sve iz početka, zaključit će Edi Maružin, uz još jedan nezaobilazan poziv svima da subotu rezerviraju za Alterego festival i dolazak u lovransko kino Sloboda.
I jasno je zbog čega, netko će se prvi put susresti s prirodnim vinima, netko će kušati neki novi okus, a svi će moći poslušati hrvatske kraljeve bluesa, koji se svojom bluesom na istarski način mogu svrstati uz bok najboljih svjetskih blues bendova.
Fotografije Edi East Trance Blues
#Alterego #Edi East Trance Blues #Edi Maružin #Igor Anjoli #Lovran #prirodna vina #Tomislav Brajnović
