Jučer je u Gradskom kazalištu lutaka premijerno izvedena predstava Uho u režiji češkog redatelja Jakuba Maksymova. Nastala prema istoimenoj slikovnici estonske autorice Piret Raud, predstava je privukla veliki broj mlade publike koju je, prema njihovim reakcijama, zaintrigirala da ju pomno prate.
Riječ je o začudnoj priči koja započinje životom Vincenta Van Gogha koji u jeku glasnoće vlastitih misli i pokušaja stvaranja prestane čuti – a njegove uši nastavljaju vlastiti put po svijetu. Nažalost, samo jedno uho uspijeva proći sve prepreke i opasnosti, a putem mu se događaje kojekakve dogodovštine i susreti koje ga uče onome što bi više trebali usvojiti odrasli nego djeca: slušanju.
Malo Uho na svojem putu susreće razna bića, a životinje mu, poput slona i žabca, pripovijedaju svoju priču, što je zgodno ostvareno ubacivanjem kazališta sjena. Ono jednostavno sluša njihove priče, mahom dirljive, tužne i životne. Pritom slučajno upada i u nevolje, da bi se na koncu vratilo svojem vlasniku koji tek tada uspijeva naslikati ono što čuje. Buka se umiruje, glasovi postaju nježniji, i tako nastaju Van Goghova poznata umjetnička djela koja, kako kaže mladi glas kritičara u offu, “imaju potencijala”.
Predstava je duhovita, maštovita, poetična i autentična, ali je u svojoj atmosferi i melankolična, mračnija nego što predstave namijenjene mlađem uzrastu često znaju biti. Nudi drugačiju paletu emocija i ne ustručava se zaroniti u one nelagodnije. Izveli su je Petra Šarac, Andrea Špindel, Tilen Kožamelj i David Petrović, a autorica vizualnog identiteta je Olga Ziebinska. Važan dio predstave čini i tehničko-scenski tim: majstor tona Paulino Girotto, majstor rasvjete Sanjin Seršić, majstori pozornice Damir Ševček i Mihajlo Uzelac, pod tehničkim vodstvom Serđom Dlačićem i uz regulatera tona i rasvjete Kristiana Katanara.
U izvedbenom smislu Uho predstavlja svojevrsni izazov za glumački tim, koji je po običaju majstorski iznio sve likove i situacije, jer uključuje mnogo zvučnih efekata koje glumci paralelno proizvode na sceni. Tako osim glazbe skladatelja Lazara Novkova, koja izvrsno upotpunjuje prijelomne trenutke predstave i jača cjelokupnu emotivnu dimenziju, važnu kulisu čine raznorazni zvukovi uglavnom nazvali takozvanim foley efektom. Zvuk se tako isprepliće s kretnjama lutki i glasovima glumaca, i bez govorenog teksta – mimo komentara na slike u offu – jasno iznosi zanimljivu slojevitu priču koja je spremna jednako zainteresirati one najmlađe i nas malo starije.
Istaknuta i ostale fotografije: Gradsko kazalište lutaka Rijeka
#GKL #Gradsko kazalište lutaka Rijeka #Jakub Maksymov #predstava za djecu #premijera #Uho #Vincent van Gogh
