Pulska Fonjatura svoj sjajni nastup, koji je ujedno bio i posljednji na ovogodišnjem Empeduja Punk Festivalu, što se je osmi put uzastopno održavao na Biviju, zaključila stihovima: „Sve je laž, sve je laž, sve je laž!“. Iako se pogalo i ove godine, iako je Fonjatura, uz nekolicinu ostalih bendova poput Project Rejecta, Les Marteaux Pikkettesa ili Mačefita, dovukla pankere u prve redove do bine, iako je bilo i razbijenih glava, samo od sebe nemeće se pitanje jesu li i koliko ovi stihovi primjenjivi na ovogodišnje, osmo izdanje Empeduja Punk Festivala? Što je tu zapravo laž? Punk, scena, mi, vi, oni?

Iako možda novije generacije ne žive pankersku ideologiju istim žarom kojim su to činili njihovi prethodnici, kredibilitet ipak ne smije biti oduzet onoj šačici pravih pankera koja je ostala na sceni

Brkovi izvode jednu super stvar koja možda najbolje uprizoruje protekli vikend na Empeduji, ali i današnju scenu uopće, a stihovi glase ovako: „Na koncertima prazne hale, pun je samo šank, više ni pankeri ne slušaju – punk!“ Je li se punk današnjice odmakao od nekadašnjeg bunta, upečatljivih poruka prenošenih glazbom, koja, iako prihvaća svih te uvažava svakog pojedinca, složit ćemo se, nije za svakoga – je li punk postao sinonim za cuganje?

– Primjetio sam da u posljednje vrijeme nigdje baš nema toliko poga kao nekad, ove godine sam vidio samo dva velika poga, i to na Paradisu. Nije to više toliko intenzivno koliko je nekad bilo, možda se ljudi samo gaze te u tom kontekstu sebe nazivaju pankerima. Za mene punk čini cjelokupna mreža – od događaja, do ekipe, možda najviše do ekipe, energije… Zajedništvo ljudi koje spaja ista ideja. Na Empeduju dolazimo već nekoliko godina, najviše zbog Škota, dobri smo s organizacijom, međusobno se podržavamo te na to sve zajedno gledamo kao dobru priliku za druženje s ekipom, rekao je Gabriele Da Ponte, član pulskog benda Liquid SuperCharge.

Sve je manje pravog poga. Detalj s Empeduja Punk Festivala. Snimio Aleš Suk

Slabiji odaziv ovogodišnjeg festivala posjetitelji su pravdali razno raznim čimbenicima – petak je radni dan, a Škot se našalio kako sada i pankeri rade, što objašnjava više ljudi u subotu. Neki kažu da je tajming loš – Empeduja Punk Festival održavao se neposredno nakon Martinske u Šibeniku te pulskog Monteparadisa, ekipa je umorna od svega, ali samo najjači opstaju, misli Riječanin Timoteo Zadković. Vinko iz Ri Rocka je pak zaključio da je manjak pankera iz regije objašnjiv riječkim nevremenima s kojima smo se suočavali zadnjih dana, a mlada pankerica Petra misli da je ipak upad preskup. No, stavimo li to sve na čas postrance, složit ćemo se da punku kvantiteta nikada nije bila od prevelikog značaja te se publika unatoč svemu uspjela dobro zabaviti.

Hvalevrijedan posao ovdje odrađuje dobri duh riječkog punka, organizator Andrej Vučinić Škot, da nije bilo Škota i Damira Čargonje Čarlija Empeduja Punk Festivala nikad ne bi bilo. Iako je Škot tehnički dio posla usavršio kroz godine, njegova je srčanost ono što Empeduju čini – Empedujom. On punk živi 365 dana u godini, a da nije njegovih poznanstava, volje, želje i ljubavi prema onome što radi, šansu za „svojih pet minuta“ sigurno ne bi dobivali mladi „no name“ bendovi.

– Jako sam zadovoljan bendovima, svi su odradili vrhunski posao, a tonci su osigurali odličan sound. Drugi je dan došlo puno više ljudi, slabiju posjetu u petak ću pripisati radnom danu, a možda je malo i do izbora bendova. Prošlo je sve bez problema, nije bilo nikakvih nepredviđenih situacija kakvih je znalo biti inače, a i ove godine nisam motao kablove. Jako sam zadovoljan atmosferom drugoga dana, danas je to bilo to. A i reggae prije punka, to je super spika, i Mile je odradio odličan posao, mislim da to ide skupa jer smo svi dio neke šire scene. Dosta ekipe brije na oboje, dao bi se napravit i neki fest koji bi spojio obje scene. Zahvaljujem se svima koji su došli, bendovima i ekipi koja je odradila sound i light, hvala puno i svima veliki respect, zaključio je Škot.

Empeduja Punk Festival unikatan je festival što se održava na plaži u neposrednoj blizini mora. Snimio Aleš Suk

Svakako moramo uvažiti neprocjenjivi vox populi, što o svemu misle oni koji su oba dana bili ispred stagea.

– Mislim da je Rijeka najpank grad u Hrvatskoj, imamo apsolutno sve, a i Empeduja uvelike doprinosi tome. Svuda nas ima, a tko god dođe uvijek ga ugostimo, i to zajedništvo je super kod ove scene, rekao je Ivan Kovač.

– Prvi sam put na Empeduja Punk Festivalu, iako sam u Rijeci bio i prije. Sviđa mi se festival, lokacija je zaista jedinstvena – more, zalazak sunca i punk, prekrasno je, nisam vidio ništa slično. Jako lijepo iskustvo, volio bih doći i sljedeće godine, zaključio je talijan Vasco.

– Stigli smo u četvrtak, drugi smo puta ovdje, a što da ti kažem – Empeduja. Kampiramo u šumi, preko dana se kupamo, a navečer – punk. Lijepo nam je i zadovoljni smo, podijelila je Neja iz Ljubljane.

Ekipa je zadovoljna, a festival unikatan. Marte mijenjaju gumene natikače i japanke, mokru i slanu kosu dobro uštimane irokeze, a umjesto rastopljene paštete i paradajza na Biviu se jede veganska hrana. Jedinstvena je to pankerska senzacija viđena jedino na Empeduji, koju jednostavno treba doživjeti. Istina je da se punk promijenio, ali promijenili su se i pankeri. Iako možda novije generacije ne žive pankersku ideologiju istim žarom kojim su to činili njihovi prethodnici, kredibilitet ipak ne smije biti oduzet onoj šačici pravih pankera koja je ostala na sceni. Kako je jednom davno rekao grčki filozof Heraklit, samo mjena stalna jest – a tko smo mi da prosuđujemo je li ona striktno dobra ili loša?

Ipak je kod punka jedna stavka bezvremenska – onaj famozni „svi za jednoga, jedan za sve“. Vi možda nećete prihvatiti punk, ali punk će sigurno prihvatiti Vas – a unatoč popularnom mišljenju, pankeri definitivno nisu babaroge.