Zdenko Franjić: Meni je glazba sve

Po završetku koncerta Lutajućeg DJ-a Zdene u Boćarskom klubu Brajda uhvatili smo vremena da porazgovaramo sa Zdenkom Franjićem, pionirom nezavisnog izdavaštva ne samo u Hrvatskoj, već i u regiji. Za vrijeme svoje bogate karijere kroz svoju je nezavisnu izdavačku kuću „Slušaj najglasnije!“ ostvario suradnju s brojnim, danas već etabliranim sastavima, koji su obilježili regionalnu alternativnu scenu, poput pulskog Gori Ussi Winnetoua, borskog Goribora, sisačkih The Bambi Molestersa i riječke Marinade. Osim glazbenog izdavaštva, Franjić je posvećen i izdavanju zbirki poezije, romana i stripova kao i stvaranju vlastite glazbe pod umjetničkim imenom Lutajući DJ Zdena.

Koje su vas okolnosti osamdesetih potaknule da se iskušate u nezavisnom izdavaštvu?

Pa ja sam bio sakupljač ploča i naručivao sam ploče izvana, i u isto vrijeme sam pratio domaću scenu. Po Zagrebu sam bio po svim koncertima i vidio sam da to vani ljudi rade privatno, da si frendovi to rade jedni drugima i tako. Onda sam ja saznao da i mi možemo tako naći neku firmu. Ja sam našao tu Interestradu i preko njih sam napravio kompilaciju „Bombardiranje New Yorka“ na LP-u, a prije toga sam radio kazete, presnimavao, lijepio, sve uradi-sam. Čitava moja filozofija je uradi-sam, i lo-fi i do-it-yourself.

Kako biste opisali čari vaše uradi-sam filozofije?

Meni je to najbolje. Meni se uopće ne sviđa kad je nešto profesionalno, kad je u nekim gabaritima i kad se sve zna, to mora biti tak’, to mora bit tak’… a ja ne. Svima savjetujem da, ako imaš bend ili ako pišeš, napravi si sam knjigu. Takvih više nema. Kad to umnožavaju, štampaju ploče, štampaju knjige… mislim da se tu gubi puno tog entuzijazma i prave ljubavi.

Već i sam naslov kompilacije „Bombardiranje New Yorka“ ostavlja snažan dojam. Koja je poruka koju ste željeli poslati njime?

Htjeli smo imati bombastičan naziv i tak’ sam ja to smislio. To sam ja složio dvije slike, to je kolaž. Prva je gornja, di bombe padaju, iz jednog američkog fanzina, to u Vijetnamu padaju bombe, to je baš bila fotografija. Drugi, donji dio, to je iz nekog kataloga, kao New York tridesetih ili četrdesetih i to. To sam ja spojio u jedno i nazvali ju tako ja i Kečer, odnosno Satan Panonski.

Što glazba za Vas predstavlja?

Meni je glazba sve, a s druge strane i viša stvar, a to su tekstovi, riječi, poruka. Muzika je više tu kao neko pakiranje, može se napraviti na različite načine.

Koje su najveće otegotne okolnosti nezavisnog izdavaštva?

Teško je preživjet’, ali k’o i svi drugi umjetnici. Ja sebe smatram isto nekom vrstom umjetnika, i radim i muziku i tekstove i ta svoja izdanja. Najvažnije je imati male prohtjeve, znači da ti ne treba puno, a čovjeku ne treba puno za život. Treba imat’ da pojede nešto, da ima di prespavat i to je to. Sve drugo može uložit’ u svoj… ja to ne mogu nazvat’ biznis, jer to nije biznis, to je meni način života. Znači meni ne treba ni auto, ni skupa odjeća, ja si nisam nešto kupio ne znam otkad, makar se volim preseravat’ s tim.

S kojim ste riječkim bendovima surađivali?

S puno bendova! Najviše cijenim Kralja iz Termita ali nije došao, valjda ne može. Evo i Izet je tu, Školjke, pokojni Marić, on je bio genijalac. Ja sam bio tu u vojsci ’78. na Trsatu, jedno četiri-pet mjeseci i zato mi je Rijeka i draga, jer tu sam najviše bio poslije Zagreba i Ljubljane. Osjećam se građaninom Rijeke, makar bi neki rekli koji tu dugo žive da nisam, ali ja jesam, ja imam takav osjećaj.

Kako biste opisali glazbeni stil Lutajućeg DJ-a Zdene onima koji prvi put čuju za njega?

Ja sve pokrivam, ali najviše volim plesnu muziku, znači funk, disco… ali volim sve vrste muzike: dub, reggae, blues, mislim kaj god nabrojiš svagdje se može nać’ odlična mjuza, odlični tekstovi, odlično sviranje gitare i tako.

Može li nezavisno izdavaštvo opstati u današnjem svijetu rastućih monopola?

Može, naravno da može, jer nam malo treba. Nemamo neke skupe studije, sve se može doma napraviti, printat’, pržit’ CD-e, mislim to je zbilja bagatela. Ja sam prije radio kazete, pisali smo si pisma sa ekipom iz Amerike, nekim frendovima sam našao neke radiostanice koje je to zanimalo i eto.

Koje biste bendove s kojima ste nedavno ostvarili suradnju preporučili čitateljima?

Ja mislim da svaki bend koji nešto radi je zaslužio da ga se čuje, da ga se posluša. Evo ja imam suradnju s Terapija.netom. Svako svoje izdanje koje napravim oni recenziraju, napišu o tome i bend ima povratnu informaciju i može nastavit’ dalje. Tak’ da mislim da je svatko zaslužio to, ne bih ja sad tu neke isticao, ali ima genijalnih bendova. Marinada, recimo, preko dvadeset albuma sam im napravio, Gori Ussi Winnetou, Franci Blašković… pa to je ludilo.

Istaknuta slika: Sanja Božović

#glazba #Lutajući DJ Zdena #nezavisno izdavaštvo #uradi sam #Zdenko Franjić