Inkluzivni dodatak je, kažu neki, isto što i izvanzemaljski život: svi su uvjereni da postoji, a nitko još s njime nije uspostavio kontakt. Dobro, možda malo pretjerujem, navodno postoji šačica osoba s invaliditetom, znate to su oni koje još uobičavam nazivati i nevažećim osobama, kojima je inkluzivni dodatak svečano isporučen na račun, zlobnici uvjeravaju da je sam ministar Marin Piletić svečano pritisnuo enter i pustio da tehnologija odradi svoje, a razne Zvjezdane Bogdanović i Marice Mirić ponosno pljeskale ručicama i ushićeno pogledavale ozarenog ministra koji je visoko u zrak podignuo čvrsto stisnute pesti i zagrmio: Imamo inkluzivni!
Možda ga Vi, poštovani Marine Piletiću, i imate od 1. siječnja 2024. godine, ali mi ga – nemamo. Nema ga većina nevažećih osoba u Hrvatskoj, nemaju ga nevažeće osobe u mom domu, nemaju ga čak niti oni koji su ga navodno dobili. Na što točno mislim, objasnit ću malo kasnije. Sada još moram reći da je šteta što u svakom Područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad ne postoji jedan Marin Piletić koji bi ozarena lica pritiskao enter i uveseljavao nevažeću populaciju, valjda se onda ne bi moralo čekati tri mjeseca da netko prošeta hodnikom i iz jedne kancelarije odnese jedan papir u drugu kancelariju, FT1P (fali ti još jedan papir) model, rekla bi legendarna šalterica Mica Ubica.
A baš takva je situacija u Područnom uredu Rijeka, odnosno Županijskoj službi PGŽ. Jadni ljudi, iznemogli od strašnog posla i mnogobrojnih obaveza, ne stignu se danima javiti na telefon, ma kakav telefon, toliko su zatrpani obavezama da danima ne stignu odgovoriti niti na mail. A kada se slučajno dogodi da ste ih uspjeli zaskočiti, onako mučki, tek što su otpili prvi gutljaj jutarnje kave s kolegicama i kolegama u uredu, onda s druge strane začujete vapaj: “Vi već zovete, a tek je 7:55 sati. Mi radimo od osam sati, ako niste znali! Vi ljudi stvarno nemate obzira!”. A ti ljudi kad rade, oni rade. Nije to šala, kad bi sve državne službe imale tako predane i pouzdane službenice i službenike, nevažećim osobama tekli bi med i mlijeko začinjeni nektarom s Olimpa. Kao što je to slučaj u Rijeci. Mogao bih tako, reklo bi se na Grobniku, namajati u nedogled. Ali neću.
Povod ovim prethodnim veleumnim trabunjanjima klasični je nalet bijesa, a ono što mene zanima jest sljedeće: mojoj nevažećoj Laurici je prije više od tri mjeseca svečano uručeno rješenje o pravu na inkluzivni dodatak, ali inkluzivnog dodatka još uvijek nema, a nema ga zbog nekoliko razloga, prezaposlena žena koja se Laurinim slučajem bavila (ako ovo slučajno pročita netko iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad Županijska služba PGŽ riječ je o Lauri Sirotich) objašnjavala je da je redom: 1. došlo do neke pogreške, 2. svi su na godišnjem, 3. nema pravnice, 4. nema referentice, 5. ne znamo u čemu je problem, 6. javite se za sedam dana moždas vam budem znala reći više (ovo je bilo posljednje, valjda je nesretnicu Laurica zatekla baš u tijeku priprema za proslavu Praznika rada i Dana oslobođenja Rijeke od fašizma). Od mogućih solucija još jedino nismo čuli da: 1. vas nevažećih ima previše, 2. trenutačno isplaćujemo ratu za Rafale, 3. zar ste vi gospođo još uvijek živa!? I tako će se to još vjerojatno nastaviti, pitanje je samo do kada. I samo da se zna, ovo nisam napisao zato što nam je novac nasušno potreban i nemamo za kruh, ovo sam napisao zato što više ne mogu slušati Lauricu kako mi objašnjava da će idući tjedan inkluzivni sigurno biti uplaćen. Neće, Laurice, ne nadaj se. Nemaju oni koga poslati da odnese FT1P iz kancelarije u kancelariju, a sve i da ga imaju nemaju klon Marina Piletića koji bi pritisnuo enter, visoko u zrak podignuo čvrsto stisnute pesti i zagrmio: Imate inkluzivni!
Samo ću onako usput napomenuti da inkluzivni dodatak nije dobio niti Albert (ako ovo slučajno pročita netko iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad Županijska služba PGŽ riječ je o Albertu Sirotichu), prošli tjedan nazvala je ženica koja intenzivno radi na njegovom slučaju i izgara od želje da to riješi već za narednih nekoliko godina, pa se raspitivala o njegovom stanju: “Kažete, da se slabo služi rukama, aha, zanimljivo. Koliko će iznositi? Ne mogu vam ja to ovako reći, bit će koliko bude. Komisija? Ne, mi to sad odrađujemo ovako telefonom. Znate, situacija. Doooobrooo, sad ćemo mi to staviti u proceduru. Zanima vas kad će biti? Pa zar vi mislite da smo mi svemogući? Ali bit će to sve u redu, ništa se vi ne brinite!”. Samo da se zna, Zakon o inkluzivnom dodatku usvojen je 1. siječnja 2024. godine! Živjela Hrvatska!
Svim djelatnicama i djelatnicima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, kao i svim djelatnicama i djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kao i svim djelatnicama i djelatnicima područnih ureda istoga zavoda, naročito onima u Rijeci, želim sretan, miran i zabavan Praznik rada. Odmorite se, zaslužili ste!
PS
Najljubaznije molim nekog da iskrene čestitke prenese Marinu Piletiću, Zvjezdani Bogdanović, Marici Mirić i Karlu Balenoviću.
PPS
Za onoga tko želi znati više: Ako postoje osobe s invaliditetom, to drugim riječima znači da postoje i osobe s validitetom. Dakle, postoje validne, važeće, punovrijedne i sveprihvaćene osobe pa su onda ove invalidne u isto vrijeme nevažeće, bezvrijedne, obespravljene. Sve je u našim životima skrojeno prema validnima, invalidni su samo teret. Otud termin nevažeće osobe.
PPPS
“Nemoj to objavljivati, onda stvarno nikad nećemo dobiti inkluzivni”, rekla mi je maločas Laura. Umjesto da se tresu oni koji nisu u stanju četiri mjeseca stisnuti enter, trese se Laurica. I sad vi meni recite da je to u redu!
#inkluzija #Inkluzivni dodatak #Marin Piletić #obraćanje #osobe s invaliditetom
