Hadrijan Bademić Mandel (pravim imenom Andrija Mandel), pjesnik, prozni pisac i prevoditelj, rođen je 22. studenoga 1863. na Trsatu, a preminuo na današnji dan 1902. u Rijeci. Bio je sin težaka Ivana i Jelene, rođene Terdić, osnovnu školu pohađao je na Trsatu (1873.–1877.), gimnaziju u Sušaku (1877.–1885.), a studij prava završio je u Zagrebu.
Svoj književni rad započeo je objavom prve crtice U radu je spas u časopisu Smilje (1886./87.). Pisao je crtice, putopise i pjesme koje je objavljivao u različitim hrvatskim časopisima i novinama: Hrvatska (1890., 1893., 1894.), Kvarner (1892.), Smilje (1894.), Vatrogasac (1895.) i Novi list (1902.). Preveo je s talijanskog roman P. Degana Biela gospa s Trsat-grada (Zagreb, bez godine izdanja). Autor je i knjige Sa grobova mladosti.
Bademić je u svom književnom radu često prikazivao likove i prizore iz života primorskog puka, no unatoč tome ostao je u sjeni poznatijeg književnika Eugena Kumičića (prema Lj. Pavešiću).
Na Trsatu, na kući u uskoj ulici od svetišta Majke Božje prema župnoj crkvi Sv. Jurja, danas postoji spomen ploča Hadrijanu Bademiću Mandelu, odnosno stoji zapis kako je ta ista kućica njegovo rodno mjesto.
