Recentno vrijeme pokazalo je koliko (riječki) dokumentarci mogu biti živi i drugačiji, a film koji se pristupom neizravno nadovezuje na tu priču povezuje riječku spisateljsku scenu u Stisni: stop Ri Lit film Anđela Jurkasa. Riječ je o igrano dokumentarnom filmu koji na vrlo specifičan način oživljava autorske kratke priče, tako predstavljajući pojedince koji su ih stvorili – autorice i autore iz svima nam poznate neformalne književne skupine Ri Lit. Ujedno je kao takav i prvi hrvatski dokumentarni film o suvremenim domaćim piscima.
Dvanaest pisaca (Doris Pandžić, Igor Beleš, Željka Horvat Čeč, Davor Mandić, Dunja Matić, Zoran Žmirić, Tea Tulić, Milan Zagorac, Gordana Brkić Žagar, Zoran Krušvar, Vlado Simcich Vava i Enver Krivac) i dvanaest različitih priča. Neki ih čitaju, neki glume, a neki utjelovljuju vlastite fiktivne likove, a svojevrsni lik u filmu je i Rijeka; kako zbog lokacija snimanja tako i zbog utjecaja koji grad vidno ima na njihovo stvaralaštvo.
Kino premijera Stisni: stop Ri lit filma održat će se u petak, 15. svibnja u 20 sati u riječkom Art-kinu, a repriza u nedjelju, 17. svibnja u 18 sati. Premijeri će prisustvovati dobar dio protagonista i autorske ekipe, kao i redatelj Anđelo Jurkas koji, osim na distribuciji filma o Ri Litovcima, posvećeno radi na više filmskih i kreativnih frontova.
Prvi domaći film o suvremenim hrvatskim piscima – kako i zašto si došao na ideju?
Kraća verzija je ona najgluplja, na pitanje pitanjem: jer zašto ne, a ona malčice duža je zašto ne. Bonus track odgovora je da smo podatak kako se radi o jedinom zasad i prvom filmu povijesti RH kinematografije o suvremenim RH piscima (za ovu potrebu povezani Ri Litom kao kružokom i Rijekom kao gnijezdom), saznali tek post festum tj. prije premijere na Zg Doxu tako da nije bilo nikakve svjesne proračunatosti niti namjere probijanja leda. Kako? Perolako. Zašto? Jer sam im fan i jer ih gledam kao Ri Wu Tang Clan, skupinu vještih liričara koje je bilo gušt izbaciti iz komfort i safe zone ne bi li napravili nešto forno i novo i drugačije na drugom pop kult terenu.
Koliko je finalni rezultat ispao sličan početnoj ideji?
Potpuno. Pratili smo smjer udovoljavanja njihovih storytelling želja i narativa, ekranizacije kratkih priča svih 12-ero uvrštenih autora/ica. Dakle, od njih je kretalo pa momenta “autorizacije” pročitanog nije trebalo biti jer su je odradili sami. U procesu ekranizacije i realizacije potpuno smo se dogovarali o svim segmentima izvedbe ne bi li se svi oni kao naturščici osjetili što ugodnije ispred kamere, tako da ni tu nije bilo puno prostora za freestyle mimo ispunjavanja želja onih koji su želje imali.
Dvanaest pisaca, dvanaest karaktera, dvanaest atmosfera i fikcija. Što je zajednička crta koja povezuje cijeli film? Postoji li lajtmotiv koji ga zaokružuje?
Da, meta moment filma o filmu tj. njihovim pričama. Kičma filma i nit poveznica svih njihovih 12 različitih otisaka prstiju i različitih senzibiliteta je… (spoiler alert), a odgovor će naći gledatelji što kino što festivalske što web premijere.
Na koji način lokalna priča poput ove komunicira s publikom izvan Rijeke?
Pa, zapravo, želim vjerovati kako priča nije lokalna uopće već vrlo univerzalna i razumljiva ne samo na nacionalnom i regionalnom već internacionalnom nivou. Rijeka je mikrosvemir. A svaki grad u Hrvatskoj je Rijeka. I Zagreb i Pula i Split i Šibenik i Zadar i Osijek i Varaždin i Vukovar i Čakovec i Karlovac, Dubrovnik, Bjelovar, Koprivnica i prema manjim kapacitetima i brojevima žitelja.
Iz te pozicije ekranizirali smo 12 intimnih kratkih priča koje pak komuniciraju univerzalne ljudske emocije od uvijek i zauvijek ljubavi, sreće, tuge, očaja, vjere, pimplanja, humora, blesavosti, nade, čežnje, preživljavanja, trajanja, etc. Stoga je komunikacija s publikom isto i jednako bez ograničenja. Jezična barijera hrvatskog preskače se emocijom svakog od prikazanih autora/ice. A oni su zbilja ponudili bogatu paletu.
Na ZG Doxu film je započeo svoj festivalski život – kako ga nastavlja?
Komuniciranjem i odgovaranjem i uvrštavanjem u program ili neodgovaranjem ostalih nacionalnih i regionalnih te internacionalnih festivala od Pule, Cinehilla, Sarajeva, Festa, Beldoca, Liburnie, Dana RH filma, ostalih znanih i neznanih festova, potom nadamo se lomljenjem Fort HRT/HTV Knoxa koji se ustrajno oglušuje na potrebu otkupa tog i ostalih naših filmova i projekata kao dijela predstavnika domaće indie kinematografije i predstavnika kvalitetnog nacionalnog kulturnog-filmskog dobra te podržavanja nacionalne filmske proizvodnje, što im piše u Statutu i Zakonu o poslovanju HRT-a kao jedna od glavnih točaka odnosa prema hrvatskoj kulturi i pop kulturi. Potom slijede off projekcije mimo Kino mreže u RH po knjižnicama, školama i centrima za kulturu koji odgovore na ponudu projekcija i turneje te gostovanja predstavljenih autora/ica.
U posljednjem razgovoru za ArtKvart rekao si da je Rijeka nova meka filmske industrije. U međuvremenu se dogodio Fiume o morte, a Stisni: stop se fino nastavlja na tu misao da dokumentarci lokalne prirode mogu biti itekako nekonvencionalni, dinamični i univerzalno interesantni.
Da, Milan Tarot who? Pitaj me kako će naši fudb…pardon nogoloptači proći sad na prvenstvu ljetos. I to s Igorovim filmom je splet fornih okolnosti. Dok jedan od kolega novinara i kritičara nije na Zg Doxu spomenuo sličnosti (i razlike) s Fiume o morte nisam bio svjestan momenta, ali da, povezuje ih Rijeka, alternativni ili inovativni pristup razmrdavanju klasičnog i standardnog formata dokumentarca, glavni glumci naturščici i zasad slično pohvalne reakcije gledatelja i struke, ne samo Riječana. Tu, na našu žalost, sve sličnosti staju, a kreću distributivne, festivalske, nagradne, financijske, budžetne i zaradne razlike. Njegova je prvenstveno reaktivno povijesna priča s bitnim socijalnim komentarom i refleksijama na društvo i politiku AD 2025/2026 kroz perspektivu “misli globalno djeluj lokalno”, a naša vrlo intimna koja izmiče vremenskoj periodizaciji.
A tvoji ostali projekti?
…su u raznim fazama produkcije, ali pobrojit ću goruće: dokumentarci “Životi Jana Bolića” o riječkom piscu i motivatoru (postprodukcija), “Grgin konak” o Hrvoju Greguriću Grgi i njegovom utočištu za životinje (postprodukcija), “Virus Free Zone” o svijetu nakon COVID vremena (postprodukcija), “O zidovima i ljudima: Priča jednog murala” o dijalogu djela i crtača Vladimira Tomića Moska (produkcija – snimanje), “Rekli su da kleknem” o djevojčicama iz popravnih domova i tretmanu žene u društvu u zemlji pri vrhu EU femicida per capita stanovnika (produkcija – snimanje), “5.0: Škola 21. st” o (ne)kvaliteti i sustavu školstva u RH (snimanje), “Marvelous” o BKB champu Marku Martinjaku (snimanje) “Zašto se mrzimo” o genezi mržnje na Balkanu, (pretprodukcija), “69 km” o humanitarnom trku glumca Marka Cindrića od Zagreba do Siska (postprodukcija).
Zatim: “MPT: Cijena domoljublja” o društvu koje je dozvolilo da im Thompson bude kralj a ne cajka s drugom vrstom minice (postprodukcija), “Radni naslov: Cinemascope Blueser” o Vladi Simcichu Vavi (pretprodukcija), “Život tabla čokolade” o životu i radu splitskog punkera Marinka Biškića (pretprodukcija), “Novi Val” o momku koji je promijenio spol tj djevojci koja je postala muško (pretprodukcija), “Slam: Smrt poezije” o nacionalnim prvacima slam poezije (snimanje). Animirano igrani “Ana” o neobičnoj ženi koja se bori protiv depresije, tvrdi da je prva ženska serijska ubojica Balkana i nepriznata kći Kurta Cobaina (postprodukcija), igrani “ZVIJER” o zvijerima i ljudima i SF psihološki triler o odnosu programerke i AI programa “BETA” (pretprodukcija) te animirani dječji “Kora i začarani izvor” (pretprodukcija).
To je tek dio. Ima još. Čekamo Mamića da napravimo dox o njemu 🙂
Koliko je „lakše” raditi na provokativnim, gorućim temama poput MPT-a – u smislu interesa medija, publike i financijske podrške – u usporedbi s nečim mirnijim, apolitičnim i možda marginalnijim kao što je riječka neformalna književna skupina Ri lit?
Nemam pojma. Medijski u doba neinteresa new age profića za bilo što što nije potencijalni clickbait moguće je zahvalnije imati film o vremenima Thompsona nego Ri Lita, ali kao što bi Clint Eastwood golden ere rekao: “jedan film radim za strast/ljubav tipa Nepomirljivi, drugi za pare/studio tipa Čovjek iz San Fernanda”. Sad jedva čekam nepismene da si protumače “vidi debila uspoređuje se s Clintom” (smijeh).
Financijski, sve što ne pečatira HAVC, HTV, HNS (Hrvatski Nogometni Savez), Vedran Pavlek, tata Tedeschi, Rimac, Milanović ili Plenković ili ex Todorić je kikiriki lova. Za TV premijeru Thompsona ne pričamo ispod 50 000 E netto. O kinima ćemo vidjeti. Odnosi Davida i Golijata u RH društvu su ful krivo postavljeni.
Što se publike tiče, nekritične mase reagiraju na PR, u tom smislu doku film o Thompsonu je sigurno potencijal doku “Svadbe”, e sad hoće li ga se distributeri ufati plasirati po RH bez soft terorizma i lažnih dojava o bombama, vidjet ćemo. Filmofili reagiraju na novo i kvalitetno – po tom smo pitanju i s Ri Litom i Thompsonom na konjima. Plus, ne vidim Ri Lit ni u kojem segmentu marginalnim, dapače MPT je kvalitativni marginalac, a Ri Litovci su moj peak pop kulture interesa i kontrapunkt spomenutom marginalcu.
Imaš li ikada osjećaj da ti aktualne teme „pobjegnu” – ako je nešto goruće u trenutku kad odlučiš napraviti film, proći će godina, dvije ili više otkad će se pojaviti u kinodvoranama. Ili je bolje da se sve ipak slegne, kao što je moment MPT-a i Hipodroma? Ili to pak nije uopće faktor?
Ma ne. Ne mogu utjecati na vanjske faktore pa se na njih niti ne obazirem. Na ruku ide to što smo izba pa sve u nas kasni i ljudi sporo reagiraju pa i pop kulturno vrijeme teče sporije. Ali bavimo se društveno odgovornim temama tako da nas aktualnost ne izbjegava, a ni mi nju.
Film će, među ostalome, biti dostupan na platformi Runda za film. Koji je koncept platforme, postoji li već išta slično u RH?
Ne, po našem saznanju unutar RH i Balkana, a ka Jugosfere nema. Ponudit ćemo koncept mikro novog digitalnog načina distribucije naših indie filmova, knjiga (E+audio bookova), glazbe, vizuala i drugih načina kreativnosti indie zajednice u RH i šire. Nadamo se start up ovog ljeta konačno više nakon par godina najava…
Istaknuta fotografija: Franka Blažić
#Anđelo Jurkas #Art-kino #Film #intervju #MPT #premijera #Stisni:stop Ri lit
