Bruno Paladin već pedeset godina stvara, iza sebe ima 85 samostalnih i gotovo šest stotina skupnih izložbi, bezbroj susreta, iskustava, uspjeha, ali i poneki pad, kako je sam priznao. I što čovjeku koji iza sebe ima takvu umjetničku biografiju poželjeti za pedesetu obljetnicu stvaralaštva? Retrospektivu? Monografiju? Paladin na to ima jednostavan odgovor. Za retrospektivu je još relativno mlad, a monografija može pričekati. Uostalom, prvih pedeset godina bilo je najteže. Sve nakon toga, čini se, dolazi kao svojevrsna nagrada. A koliko je ta nagrada velika, najbolje je pokazala prepuna Galerija Juraj Klović, u kojoj je u petak navečer otvorena njegova izložba „Ikonografija, linija i boja”.
Teško je bilo pronaći slobodno mjesto u Kloviću. Prijatelji, kolege, suradnici, umjetnici i brojni ljubitelji likovne umjetnosti okupili su se kako bi zajedno s Brunom Paladinom obilježili pola stoljeća njegova umjetničkog puta. Nije to bilo samo otvorenje još jedne izložbe, nego i svojevrsni susret ljudi koje je tijekom desetljeća povezivala njegova umjetnost. A Paladinova energija, ona ista koja se prepoznaje u njegovim radovima, kao da je ispunila cijelu galeriju.
– Cijeli se život igram i slikarstvo mi nije samo posao, nego i zabava. Tu nema radnog vremena, od kada do kada. Ali kada vas vidim u ovako velikom broju, mislim da mi je to najljepša nagrada. Vidim da se pedeset godina rada isplatilo. Toliko prijatelja, a ja vas sve smatram prijateljima. Čast mi je da ste ovdje i da ja još uvijek imam što pokazati. Bilo je i uspona i padova, ali sve je to jedno veliko zadovoljstvo, rekao je Paladin, zahvalivši svima koji su ga podržavali tijekom proteklih pet desetljeća.
A pokazati itekako ima što. Umjesto očekivane retrospektive, Paladin je publici predstavio radove nastale tijekom posljednjih pet godina, ciklus akvarela na recikliranom papiru u kojem se geometrijska apstrakcija isprepleće s prepoznatljivim motivima njegova umjetničkog svijeta. Ribe, torpeda, naznake krajolika i arhitektonskih oblika, snažne linije i boje koje se međusobno nadopunjuju ili suprotstavljaju, tvore kompozicije koje potvrđuju da Paladin ni nakon pola stoljeća ne prestaje istraživati.
Okupljene je pozdravio predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka Damir Šegota, a o izložbi je govorio Zlatko Tot, autor popratnog teksta, koji je istaknuo upravo Paladinovu stvaralačku energiju, naglasivši kako je umjetnik i nakon pedeset godina zadržao mladenačku znatiželju i potrebu za novim likovnim istraživanjima. Govoreći o predstavljenom ciklusu, Tot je ukazao na geometrijsku apstrakciju unutar koje se pojavljuju motivi iz umjetnikove svakodnevice, među kojima posebno mjesto zauzimaju riba i torpedo.
Poseban trenutak večeri bio je dolazak Enza Santesea, tršćanskog povjesničara umjetnosti i likovnog kritičara koji Paladina poznaje i prati već desetljećima. Njegovo obraćanje nije bilo predviđeno programom, no Paladin je iskoristio priliku pozvati dugogodišnjeg prijatelja da se pridruži govornicima.
Santese je odmah na početku izrazio zadovoljstvo velikim brojem posjetitelja, primijetivši kako tijekom svojih putovanja Europom sve češće svjedoči smanjenom zanimanju za likovne izložbe, ali i svojevrsnom padu raspoloženja među umjetnicima i publikom. Utoliko ga je više oduševio prizor prepunog riječkog Klovića.
Govoreći o Paladinovim radovima, istaknuo je da je riječ o izložbi iznimne dojmljivosti, naglasivši kako se iza naizgled apstraktnih kompozicija krije mnogo složeniji likovni svijet.
– Rekao bih da je apstrakcija ovdje prisutna samo na prvi pogled. U ovim se radovima zapravo nalazi sugestivna figuracija, oblikovana od brojnih geometrijskih elemenata koji se spajaju i razdvajaju u prekrasnom pokretu. Umjetnici koji se koriste geometrijom često stvaraju vrlo statične kompozicije. Ovdje, međutim, ima svega osim statičnosti. Ovdje postoji pokret, onaj spiralni pokret koji možemo vidjeti na radovima iza mene, rekao je Santese.
Posebno je ukazao na dojam slikarstva uronjenog u tekućinu, koji povezuje s Paladinovim korištenjem akvarela, te istaknuo snažnu europsku dimenziju njegova likovnog izraza. Svoje je obraćanje zaključio rečenicom koja je možda i najbolje sažela njegovo dugogodišnje poznavanje Paladinova stvaralaštva.
– Paladin je već dugo jedan od onih umjetnika koji svoje radove uopće ne bi morali potpisivati, jer njihov se potpis već nalazi u samoj kvaliteti djela.
Paladin je svoju prvu samostalnu izložbu održao 1976. godine u riječkom Malom salonu. Od tada do danas mijenjali su se umjetnički pravci, tehnike, materijali, pa i svijet u kojem živimo. Mijenjao se i sam Paladin, ali nije nestala ona temeljna potreba za stvaranjem. Štoviše, čini se da je danas jednako snažna kao i prije pedeset godina.
I upravo je zato otvorenje izložbe „Ikonografija, linija i boja” bilo posebno. Ne samo zbog odličnih radova, velikog jubileja ili iznimnog odaziva publike, nego zbog osjećaja da se pred nama nalazi umjetnik koji još uvijek jednako uživa u onome što radi. I koji nema nikakvu namjeru usporiti.
Pedeset godina stvaranja za Brunu Paladina očito nije razlog za podvlačenje crte. Retrospektiva će pričekati, monografija također. A do tada? Pa, treba još ponešto naslikati.
Izložba „Ikonografija, linija i boja” ostaje otvorena u Galeriji Juraj Klović do 13. studenoga.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
