Riječki Spirit, kao neprofitna grassroots udruga, već gotovo trideset godina realizira razne kreativne i kulturne programe. S pokretačkom zamisli da “umjetnost nije ogledalo koje odražava svijet, već čekić s kojim ga treba oblikovati”, Spiritovci organiziraju koncerte, izložbe i radionice, a u sklopu projekta “Tajni agent”, snimaju i filmove.
Specifičnost filma “Agent 010” jest da sve uloge igraju osobe s invaliditetom. Kroz produkciju detektivskih filmova u kojima mladi s poteškoćama ne samo glume nego ih i stvaraju, Spiritovci aktivno doprinose stvaranju inkluzivnijeg društva, čineći to uz nestereotipno prikazivanje osoba s poteškoćama, filmsku duhovitu akciju i cameo pojave poznatih lica koji su tako pružili podršku cijelom projektu.
Više o projektu i načinu na koji bi se osobe invaliditetom mogle na inovativan način uključivati u produkciju kulturno-umjetničkih programa popričali smo s Denisom Pilepićem, pokretačkom snagom udruge Spirit.
– Tajni agent o1o već u svom nazivu skriva tajnu. Naime, nule, odnosno O simboliziraju kotače a 1 osobu, našeg tajnog agenta. Iako je naziv u jednini, u praksi je to velika četvorka naših krasnih mladih glumaca, nevjerojatne karizme i volje, koja je do sada snimila 4 filma. Četvrti je u montaži, planirana premijera 11.11. HKD-u. Moja nižepotpisana malenkost je jedan od idejnih perpetuum mobilea projekta i udruge Spirit već više od 20 godina. Osim ideja, radim i realizaciju, snimanje, montažu i režiju, uz kolegicu Helgu i druge članove koji uskaču.
Kako je izgledalo stvaranje filma, koje su neke poteškoće koje su vas zadesile ili ugodna iznenađenja na koja ste naišli u tom procesu?
– Snimanje ovog serijala je jedan divan proces, naravno i veseo i mučan i lak i težak kao i svaki projekt. Kroz rad s ovim prijateljima mnogo sam naučio, a anegdote ti mogu pričati tri dana. Ugodno iznenađenje je svaki puta kada razveselimo hrpu ljudi koja dolazi na projekcije (kojima uvijek prisustvujemo kao ekipa i potpisujemo autograme) i finalno ugodno iznenađenje je kad bude premijera svake epizode, jer do par dana prije još uvijek mislim da to neće nikada biti gotovo i da ništa ne valja, onda se potom ugodno iznenadim, a i svi učesnici, jer oni znaju samo onaj dio u kojem su odglumili, a ima mnogo scena.
U filmu su sudjelovala i poznata imena, kako ste stupili u suradnju s njima?
– Ma, mi sve to spontano, ili nekog nazovemo, ako ga znamo preko nekih drugih suradnji (Šajeta, Lucio Slama, Mario Kovač), ili jednostavno banemo kad su „usput” pa nam ulete prije svoje predstave (Enis Bešlagić), na tonskoj probi (Mile Kekin), ono što je možda zanimljivo da tad nabrzinu improviziramo kako da lik i ulogu te osobe uvalimo u dosadašnju radnju. Tako da je ovo malo rjeđi slučaj kad se ne zna puno unaprijed kako ide sve u radnji filma. Dosta se toga dogodi putem. Imamo i suradnje na daljinu, snimili su se sami David, profesor s univerziteta u Washingtonu, i režiser Zoran iz Sarajeva, koji su naši veliki fanovi i htjeli su biti u filmu. Potom taj dio nekako uklopimo.
Agent 010 se nedavno prikazao i u novosadskom Spensu, koliko ste putovali po regiji, i planirate li to nastaviti?
– Naravno, želje su jedno a budget drugo. To drugo nam ide nabolje, ali nije to još za turneje. Prve epizode filma su se prikazivale u nekoliko zemalja, ali bez nas. Mi smo pohodili kvarnerske i istarske gradove, Zagreb i evo sad Novi Sad igrom slučaja. Na bliža događanja idemo svi (koji mogu) a Novi Sad je bio samo Dorian (glavni agent). Prijem od strane publike je redom odličan, ali negdje ih bude 100 negdje 20, ovisi kako se uspije izreklamirati događaj, a nekoliko puta nas je i vrijeme pomelo (to su ove manje brojke).
A u studenom nas očekuje i premijera filmskog nastavka u Rijeci.
– Još ti ne znam reći je li to nastavak. Neke poveznice naravno ima, kao što su uloge, a s finalnom radnjom se još mučim i svađam u montaži. U svakom slučaju, bit će to nova 4. po redu epizoda, i zvat će se – pazi sad – „BILO o1o-ednom U AMERICI!”. Kao što vidiš, svaki put karikiramo po nekom poznatom filmu (Ni vrimena za umirat, Trubač uvijek trubi parput…)
Gosti su nam ovoga puta Denis Brižić i Enis Bešlagić, a soundtrack je pravo osvježenje i iznenađenje! O tom potom. Druga ekipa je standardna, već profilirana. Lokacije razne, čak idemo i „brodom u Ameriku”. Zapravo je riječ o emigraciji naših starih između dva svjetska rata.
Kod nas generalno nedostaje inkluzije tj. uključivanja osoba s invaliditetom u kulturno-umjetničke projekte. Kako se to može promijeniti?
– Mislim da ovakvi projekti daju šansu osobama koje „ne očekuješ” da budu u filmovima (predstavama) jer je običaj da tamo budu svi lijepi i krasni i savršeni, iako zapravo je to samo fasada, daleko su zvijezde od savršenosti. Film je jedan od potencijalnih poslova koje mogu obavljat OSI, a ne da sjede u nekom officeu i gube svoje i tuđe vrijeme, naravno oni koji imaju talent i oni koji to žele. Time postaju ravnopravni s nama ostalima, koji imamo priliku ako želimo. Jer koja je poanta da zakažem Enisa ili Navojca da mi glumi osobu s invaliditetom samo zato što „bolje priča i zna znanje”? Ne, oni su nama sporedne uloge. Evo, može se.
Koji su još neki aktualni projekti udruge Spirit? Gdje crpite ideje za projekte, i dobivate li dovoljno podrške za njihovu provedbu?
– Joj, ideja je svaki dan sto, prije smo imali problema što smo svih sto htjeli isti dan riješiti, i bez para i bez vremena. Mi smo hiperaktivci. Sad kad smo se, hm, uozbiljili (da ne kažem omatorili) idemo malo pomalo, iako je i ovaj tempo nekom turbak. Ja recimo ispalim 40-50 radio emisija godišnje, pokoji film, projekcije, radionice i štajaznam još šta, potom se pitam kako sam to onda prije stizao. Ma bitno da je zabavno, da ostane nešto za preživjeti i da nekog time veseliš.
Podrška? Pa ide nam na bolje, prije je bilo rame do poda od tapšanja i hvale, a račun prazan, ali sad sam stavio ramenobrane pa zbunjeni ubace i u kasicu. Kad bude da se od klimatske promjene more diglo, imat ćemo kuće prvi red do mora, i s tekućom vodom kad pada kiša.
Od narednih većih datuma ističem festival „prejakih” filmova UHVATI FILM koji radimo sa Novim Sadom, Banjom Lukom i Kotorom, a u Rijeci će se održati 30. i 31. listopada u HKD-u – 22. godina po redu, filmovi iz cijelog svijeta, must see. Potom 11. studenog isto HKD, nova epizoda Agenta. U međuvremenu će sigurno biti još nekih projekcija dosadašnjih Agenata okolo, a možda i u Rijeci prije ovog novog jer nas dosta ljudi pita hoće li biti reprize. No zasad taktiziram, jer moram sjediti u montaži, to je prioritet. Ekipa može na terene i bez mene.
Informacije su uvijek na www.spirit-ri.hr.
