Album Jazzistra Orchestre u suradnji s pjevačicom Barbarom Munjas posvećen jazziranim urbanim himnama puležanske punk-institucije KUD Idijoti, otvara bolero-balada “Kad sunce opet zađe”, a prelazi u swing-funk “Ja sjećam se” u half-timeu i trajanju od sedam minuta. Sola na klaviru i trubi su “in the tradition”, dok gitarska solaža aranžera Zorana Majstorovića s distorziranom wah-pedalom na zatvaranju teme uglavljuje istarsku pentatoniku.
Nisu više one godine kad bi komsomolci čekali jazzere u zasjedi i rezali im kravate i šišali kosu, kao u “Crvenom Boogieju” (1982.) ili sukob dvaju generacija “Noža u vodi” (1962.) od Polanskog, sa soundtrackom jazz-pijanista Krzystofa Komede. Ili jesu? Evolucijom scene, žanrovi su nudili kritički odgovor već s prvom generacijom hardcore-punka u SAD-u; fuzija punk-jazza dogodila se s bendovima Lounge Lizards i Defunkt krajem ‘70-ih/početkom ‘80-ih, a ne zaboravimo ni na kreativnost benda Bad Brains iz Washingtona, D.C. Ista se energija osjetila na našim prostorima. Ulogu basista u jednom takvom “križancu” spominje Boris Dežulović u svom CV-ju, a svoj je klimaks u Jugi ostvario prvijenac grupe Miladojka Youneed, doduše, u registru punk-funka s kojim su okapali rani albumi RHCP. Prosviravanje unutarnjih rezervi suvremenog istarskog identiteta kroz mainstream-jazz bio je time jedan od razloga za osnutak ansambla Jazzistra.
Povratak njegovog suosnivača, trubača Branka Sterpina u rodnu Pulu nakon višegodišnjeg angažmana u Big Bandu HRT-a, poslužio je kao katalizator. Novi početak nije značio novi poredak, a u grad koji se, unatoč stalnim strukturalnim problemima, bori sa životom, Jazzistra donosi osviješteni odmak zajednici. Stalni bubnjar Jazzistre Dušan Kranjc, nominalno je obišao svijet kao “treći čovjek” crossover-atrakcije 2 Cellos, a sada kroz ansambl održava potreban puls grada.
Usprkos rečenim problemima, a pogotovo nakon spoznaje da je propasti brodogradilišta kumovalo i političko kumovanje, treba biti ciničan i neukusan, otprilike kao zaposlenik državnog aparata da se kaže kako su ovime stvoreni idealni uvjeti za – hrvatski New Orleans. Kao što je jazz rođen iz kaosa i melankolije metropolitanskih lučkih gradova, tako se u Puli, na ruševinama jedne industrijske sage, stvara nova umjetnost. Nova, ali i dalje povezana s prošlošću.
A KUD Idijoti su, što u Jugoslaviji, kao i u nezavisnoj Hrvatskoj, imali status “crne ovce”. Sterpinu se izazov prve veće produkcije ansambla ukazao gostovanjem na EPK Rijeka uslijed pandemijske 2020. godine uz riječkog gitarista Zorana Majstorovića, nekadašnjeg člana pop-atrakcije Teens – s albumom “Musical Migrations”. U sastav je Sterpin okupio kolege sa studija u Grazu s domicilom razbacanim oko istarskog potkontinenta u radijusu Rijeke, Bihaća i Zagreba, kao i Italijâ, Slovenijâ i Austrijâ te skockao nastupni gig za Bandcamp-album. Majstorović je, pored električne gitare, u studio Analogic pored šest vlastitih skladbi i aranžmana, donio još osam žičanih instrumenata!
Za Idijote je ipak odabrao samo električnu gitaru. Pjevačica Barbara Munjas, ex-članica Gustafa, prohodno se snalazi sa stihovima Branka Crnčeca-Tuste, čak i kad šepavost njegovih rima ne ide na ruku metričkoj strukturi chorusa. “Ovo nije mjesto za nas” je ska-kwela, zmazana razglednica iz geta Južne Afrike u up-tempu, a iredentistička karizma Idijota vezana uz partizanske pjesme “Bandiera rossa” i “Bella ciao”, preživjela je u ska-funk izdanju potonje kao “točka na veliko i” u trajanju od malo preko dvije minute, ovog izdanja od dvanaest obrada, dostupnog kao “Live in Pazin” na svim platformama… Ukupan dojam ne može sakriti određene skrajnutosti pomirenja dvaju svjetova, ali već predodžba publike koja se miga u “gustafovskim” vlakićima oprašta i takve momente. A taj spoj energija, osigurava jedinstven doživljaj!
Istaknuti vizual: dio vizuala za Jazzistra Orchestra svira KUD Idijote
#Barbara Munjas #Domaći izdajnici #Jazz #Jazzistra Orchestre #KUD Idijoti
