U petak 29. studenog s početkom u 18:30 sati, u Galeriji O.K. bit će otvorena grupna izložba pod nazivom Terra incognita, koja okuplja tri nezavisne umjetnice, Jatun Risbu, Ivanu Filip i Nikolinu Butorac, čiji radovi tvore snažan dijalog o ekologiji, antrozoologiji i društvenom aktivizmu. Izložba Terra incognita, kroz feminističku i interdisciplinarnu perspektivu, istražuje složene odnose između ljudi, prirode i svih živih bića uopće, pozivajući na introspektivno i društveno odgovorno djelovanje. Risba, Filip i Butorac, svaka na svoj način, koriste umjetnost kao alat za poticanje promjena i preispitivanje odnosa prema okolišu i drugima, otvarajući pitanja održivosti, svijesti i uloge umjetnosti u suvremenom društvu.
Koje su glavne teme u Vašem radu i kako su se one razvijale tijekom
vremena?
Nikolina: Bilježeći dijeljenja i susrete s Drugima, progovaram o temama strukturnog nasilja, nerazumijevanja, diskriminacije drugačijeg, prikupljajući različite poglede artikulacije klimatske krize kojoj svjedočimo. Kroz participativne metode rada, želim ostvariti dvosmjernu, ravnopravnu komunikaciju, reflektirajući mišljenja u kojima se različitosti međusobno obogaćuju.
Ivana: U posljednjih desetak godina zaokupljena sam temama koje proizlaze iz moje fascinacije odnosom između ljudskih i više-nego-ljudskih bića, najviše životinja, a onda i biljaka i drugih, ne navodeći ih po važnosti. Dosada sam dublje istraživala koncepte suosjećanja, ljutnje, suživota, dodira, sustvaranja, međuvrsne komunikacije, ali svaki rad zaokuplja sve te teme pa pomalo produbljujem svaku sa svakim radom. Osjećaji, briga, suosjećanje, odnos kroz fizičko, emotivno i duhovno tijelo, afekti, elementi su moje znatiželje, a posebno dobar odnos njegujem s macama jer su moja obitelj pa polako i mudro rade na tome da ostanu moja jedina tema i sustvaratelji/ce. U početku sam bila više zaokupljena svojim unutarnjim svijetom pa tijelom, onda odnosima. Postoji poveznica između razvoja osobnosti osobe i razvoja mene kao umjetnice pa mi je zanimljivo promatrati kamo će me odvesti.
Jatun: Moj rad primarno se oslanja na dva smjera istraživanja. Prvi istražuje ljekovitu moć umjetnosti, fokusirajući se na projekte s transformativnim i iscjeljujućim učinkom za ljudske i neljudske kolektive koji sudjeluju u radu ili mu svjedoče. Drugi smjer ispituje ideju da umjetnost treba biti hranjiva za tijelo-um – pružajući hranu našoj mašti, mislima i osjetilima. U suštini, vjerujem da susret s istinski značajnim umjetničkim djelom ima moć transformirati nas, ostavljajući trajan trag na način na koji doživljavamo sebe i svijet.
Ova perspektiva odražava moju svjesnost o alkemijskoj moći i dragocjenosti umjetnosti. Umjetnost koristim kao sredstvo za obogaćivanje, širenje i osvjetljavanje našeg postojanja te produbljivanje razumijevanja stvarnosti. Suočena s učincima suvremene ‘nekropolitike,’ moja umjetnička praksa sve se više okreće prema unutra – razgrađujući strahove i neznanje povezane s različitostima – kako bi potaknula vanjske, trajne transformacije. Ovaj pristup ima za cilj stvaranje prostora, ideja i uvjeta koji prihvaćaju ‘drugost’ i podržavaju život. Ukratko, moje umjetničko istraživanje vođeno je proučavanjem ljudskog tijela i uma te njihove neuroplastičnosti.
Kako Vaš rad reagira na društvene, ekološke ili političke probleme
današnjice, te kakav utjecaj želite postići kroz svoju umjetnost?
Nikolina: Promjene u klimi i krajoliku događaju se nevjerojatno brzo, dok grotlo ljudskog konzumerizma i pohlepe nastavlja gutati biljni i životinjski svijet. Procjenjuje se da je samo 3% kopnene površine Zemlje ostalo ekološki netaknuto! Ljudska nemogućnost da sagleda cjelinu svojih destruktivnih aktivnosti, osigurava da ne uspijevamo riješiti krizu sustavno i učinkovito. Sa svojim umjetničkim djelovanjem pokušavam fokusirati ideju promjene sustava vrijednosti, odbacivanja kapitalističkih principa, razvijanja i produbljivanja empatija, osjećaja tuge i prihvaćanja pogrešaka, otkrivajući taktike kako se ispričati Planeti, te početi raditi stvari temeljno drugačije. Francuski intelektualac Andre Gorz, koji je prvi upotrijebio termin odrast, (eng. degrowth), kaže da je nerealno misliti da ekonomski rast još uvijek može pridonijeti ljudskom blagostanju te da je to i dalje izvedivo u praksi. Za njega je ekologija osnovni element radikalne političke transformacije. Sve vrste s kojima dijelimo ovu Zemlju nisu ovdje za nas, već su ovdje s nama.
Ivana: U posljednjih desetak godina zaokupljena sam temama koje proizlaze iz moje fascinacije odnosom između ljudskih i više-nego-ljudskih bića, najviše životinja, a onda i biljaka i drugih, ne navodeći ih po važnosti. Dosada sam dublje istraživala koncepte suosjećanja, ljutnje, suživota, dodira, sustvaranja, međuvrsne komunikacije, ali svaki rad zaokuplja sve te teme pa pomalo produbljujem svaku sa svakim radom. Osjećaji, briga, suosjećanje, odnos kroz fizičko, emotivno i duhovno tijelo, afekti, elementi su moje znatiželje, a posebno dobar odnos njegujem s macama jer su moja obitelj pa polako i mudro rade na tome da ostanu moja jedina tema i sustvaratelji/ce. U početku sam bila više zaokupljena svojim unutarnjim svijetom pa tijelom, onda odnosima. Postoji poveznica između razvoja osobnosti osobe i razvoja mene kao umjetnice pa mi je zanimljivo promatrati kamo će me odvesti.
Jatun: Faza „generiranja” mojih umjetničkih djela često se odvija organski. Osjetim iznenadni, visceralni poriv da odgovorim na izazovne osobne ili društvene događaje, poput ekocida, specizma ili rodne diskriminacije. Ovaj impuls obično prati vizija o tome kako umjetnički pristupiti tom problemu. Moj cilj je kolektivizirati iskustva, rješenja ili uvide te ih učiniti vidljivima i dostupnima široj publici.
Posvećujem pažnju svakoj fazi svog kreativnog procesa: od izbora materijala i njihovog utjecaja na okoliš do osiguravanja pristupačnosti rada. Motivacija iza svih mojih aktivnosti duboko je ukorijenjena u mom budističkom svjetonazoru. Moj cilj nije postizanje specifičnog ishoda, već najbolje moguće korištenje tijela, govora i uma u svakoj situaciji, unutar granica vlastitih sposobnosti. Ovakav pristup omogućuje mi da usmjerim pažnju na (učenje kroz) proces, neovisno o vanjskim uvjetima i manifestacijama, koje su uglavnom izvan naše kontrole.
Koliko su materijali koje koristite u svom umjetničkom radu važni za
prenošenje poruke koju želite istaknuti?
Nikolina: U radu prožimam različite materijale i medije, no važan segment gradnje nekog projekta je tekst, sve više u formi poezije u prozi. Često uzimam artefakte iz prirode koje pronađem u šetnjama šumom i planinama, poput osušenih gljiva, kosti životinje, sjemenki, mahovine, objekti su efemerni te ih nakon izlaganja vraćam prirodi. Njihova krhkost ističe duh Patchamame, Majke zemlje, čiji su ekosustavi na rubu urušavanja, uz pokretanja petlji klimatskog kaosa od strane bijelog čovjeka, koje nepovratno mijenjaju lice i klimu planeta.
Ivana: Materijali su vrlo važni i iako sam vođena mojim duhovnim pomagačima/cama, dogovor je da što više materijala ponovo koristim, da su pogodni za prirodu i njena bića, da ako su prirodni, dolaze na način ne nanoseći patnju sudionicima/ama. Moj rad utemeljen je na procesu koji zaokuplja sve pore života, ne odvajam ovo pisanje od procesa rada na radu, pa jest opširan. Čini mi se da želim imati kontrolu nad svim njegovim fazama, ali se učim prihvaćati da odgovori ne dolaze od mene nego i kroz mene pa tako ponekad uzmem više vremena da odlučim o materijalu i razmislim o njegovoj primjeni.
Jatun: Od zime 2019. istražujem vitalnu važnost i umjetnički potencijal šest ključnih „životnih tvari” na Zemlji: zraka, vode, ugljika, tla, klorofila i (menstrualne) krvi. Ovo je povezano s onim što sam već elaborirala govoreći o tome kako se moje tijelo usmjerava prema iskustvima i imaginacijama koje podržavaju život. Oslobađam se svojih želja i potrebe za kontrolom. Moja praksa, umjesto toga, uključuje povlačenje tepiha ispod vlastitih nogu i pronalaženje lakoće u plesu s nepredvidivošću.
Koju ulogu imaju aktivizam ili društvena angažiranost u Vašoj
umjetničkoj praksi, i kako ih uključujete u svoje projekte?
Nikolina: Nastojim da moja performativna i društveno angažirana praksa kontinuirano potiče pozitivne promjene u načinu razmišljanja, razvijajući alate koji povezuju zajednicu. Performansi i akcije su participativno, aktivistički usmjereni, često ih izvodim u javnim prostorima, gdje imaju najveći potencijal utjecati i na slučajnog prolaznika/prolaznicu.
Ivana: Oboje imaju važnu ulogu jer kroz njih djelujem i učim. Ponekad su više zastupljeni u radovima, očitiji, odraz nekog alata iz aktivizma želim iskoristiti da bih bila glasnija, što se pak ne mora dogoditi, a ponekad osjećam kao da ne uspijevam i da poruka nije jasna. To su prilike da se odmaknem od uma koji zavarava i tjera da rad pumpam do prezasićenja, da ne znam razdvojiti namjeru od želje, da želja od ega postane jedina motivacija, da sam nezadovoljna, da mislim mogu utjecati više. Tad se pitam koja je moja uloga i tko sam ja u svemu tome i je li to moj glas ili um opet zavarava duh.
Jatun: Biti queer osoba ženskog tijela, budistička praktikantica i radikalna umjetnica iz bivše Jugoslavije, migrantica s dubokim osjećajem ljubavi, brige i povezanosti s neljudskim i više-od-ljudskim bićima, koja se izliječila od službeno neizlječive bolesti (multipla skleroza), samo po sebi predstavlja inherentno devijantnu, nekonvencionalnu i izazovnu poziciju ili oblik bivanja u svijetu.
S tim na umu, došla sam do točke u kojoj više ne mogu odvajati svoj osobni i duhovni život od svog rada i društvenog angažmana. Način na koji navigiram svojim svakodnevnim životom – moj apsolutni zavjet nenasilju, moje svakodnevne prakse tijela i uma te moji etički principi – prožima, usmjerava i informira sve što radim. Nakon mnogo godina borbe i samosabotaže, uspjela sam ujediniti svoje različite strasti i aktivnosti, zadovoljna time tko sam i što radim. Iako još uvijek kročim putem realizacije života i rada u potpunom skladu sa svojim težnjama i vizijama, sada imam jasnu usmjerenost te bogato iskustvo i vješte metode na raspolaganju. Stoga sam uvjerena da ću ih, prije ili kasnije, uspjeti ostvariti.
Kako vidite suradnički karakter grupne izložbe Terra incognita i što ona
znači u odnosu na teme Vaših individualnih radova?
Nikolina: Svaka od nas tri odražava narative isprepletenosti svih živih bića na Planeti, a posebno se fokusiramo na njene Više- Nego-Ljude. Zajednički polako ispuštamo dah dok izranjamo intimne sudbine biljnog i životinjskog svijeta. Ulazimo u niti tkanja ženskih odlučnosti i borbe ka razotkrivanju razornosti kapitalizma, nudeći mogućnost autorefleksija, otvarajući prostor za imaginaciju, djelovanje i povezivanje zajednice aktivnostima koje će promijeniti putanju apokaliptične budućnosti. Stvari mogu ići nabolje dok se pogoršavaju jer postajemo bolji, reagiramo, uzdižemo se, to je moguće samo ako znamo da stvari postaju gore i suočimo se s njima. Postoji izlaz ako ostanemo uz nevolje i usudimo se suočiti s budućnošću, tada je možemo početi mijenjati.
Ivana: S obzirom na to da Nikolinin rad poznajem iz prijašnjih suradnji, dijelimo i neke zajedničke teme. No, ovo je nova situacija gdje zajednički, kroz radove, nas tri umjetnice, kreiramo neku novu poruku, neki elementi se alkemiziraju, igraju svoju priču, a svakako uz utjecaj kustosice. To je kao dolazak u šumu gdje neke biljke poznajete, druga bića nikada nisi srela, ali otvorenost, suosjećanje i namjera, plešu neki novi ples. Ponekad je kao s dvije lijeve noge, al ponekad zaplešeš tango. Ostaje mi da čujem što će radovi reći. Ali to je još u Nepoznatome.
Jatun: Uzbuđena sam što ću prvi put predstaviti svoj rad u Rijeci i Hrvatskoj te me zanima kako će lokalna publika doživjeti moju umjetničku praksu. Tema Terra incognita duboko je značajna za mene i usko povezana s mojim radom, a sretna sam što u ovoj grupnoj izložbi sudjelujem zajedno s dvije hrvatske umjetnice. Umjetničko djelo koje ću izvesti uživo tijekom otvorenja – dva velika body printa izrađena od menstrualne krvi i klorofila predstavljaju kulminaciju mog istraživanja i umjetničkog stvaranja u ovim medijima. Zahvalna sam na velikodušnoj pomoći mog umjetničkog suradnika, Franca G. Livere, u stvaranju i dokumentiranju ovog rada.
Fotografije snimila Marta Sirotich
#Galerija O.K. #Ivana Filip #Jatun Risba #Nikolina Butorac #Terra incognita