Možda je bilo prehladno, siječanj i u Rijeci zna pokazati zube čak i kada sunce sja. Možda je bilo prerano: u 16 sati nekima tek završava radno vrijeme, neki žure kući na zasluženu okrijepu. A možda je to, naprosto, slika današnje Rijeke.
Štogod od toga bilo po srijedi, potpuno je nebitno.
Ono što je bitno jest sljedeće: nekoliko stotina ljudi okupilo se u utorak kod Spomenika oslobođenja kako bi pozdravili Igora Bezinovića, ekipu filma “Fiume o Morte!” i – najveću ikada osvojenu kulturnu nagradu ovog grada: europskog Oscara.

Na dodjeli Europskih filmskih nagrada u Berlinu “Fiume o Morte!” redatelja Igora Bezinovića proglašen je najboljim dokumentarcem godine. Članovi filmske ekipe, obitelj, prijatelji i kulturni djelatnici došli su čestitati autoru, a među čestitarima bili su i župan Ivica Lukanović, gradonačelnica Iva Rinčić, dogradonačelnik Saša Milaković, bivši gradonačelnici Vojko Obersnel i Marko Filipović…
Da je ovaj trenutak zaslužio znatno brojniji auditorij, uopće nije sporno – kao što nije sporno ni to da je “Fiume o Morte!” film koji te jednostavno osvoji. I to nije floskula: od Rotterdama, gdje je osvojio glavnu nagradu, do Berlina koji je bio kruna tog putovanja.
Moderator programa bio je Dražen Zima, uz njega i Selina Sciucca, koja je simultano prevodila na fijumanski, što je čitavoj svečanosti dalo posebnu notu. Uvod u razgovor s Igorom Bezinovićem odradile su VINS Vladarice izvedbom pjesama Fijumanka i Aj Carmela.
A onda je Igor Bezinović prenio dojmove iz Berlina, ispričao se što nije odgovorio ni na jednu poruku podrške, te progovorio o onome što je ovaj film postao, a da toga, kako je priznao, na početku rada nije mogao biti svjestan.

– Zašto je film danas aktualan? Kada sam prije deset godina počeo raditi na ovom filmu, nisam mogao ni slutiti koliko će aktualan biti baš danas. Stalno slušamo priče o tome koje brodove treba raditi, koje avione kupiti, koje dronove nabaviti… Podržava se vojna industrija, vojni lobiji i oligarhija. Nisam mogao pretpostaviti da će se ovaj film boriti protiv militarizacije, ali naprosto sam zbunjen koliko te ljudi doživljavaju kao naivnu budalu kada govoriš kao antimilitant. Zanimljivo, pet godina prije nego se Rijeci dogodio Gabriele D’Annunzio odvijali su se veliki sukobi između socijalista koji su bili protiv rata i kapitalista koji su podržavali razvoj ratne industrije. Već u Rotterdamu smo vidjeli da je ta antiratna i antifašistička poruka – namjerno koristim tu riječ – iznimno važna. Tada je postalo jasno da postoji puno ljudi koji žele čuti takav glas, koji zbog toga ovaj film doživljavaju kao svoj. Mislim da su ga zbog toga prigrlili, rekao je Bezinović.

Još jednom je zahvalio svim Riječankama i Riječanima koji su se 2020. godine, kada je objavljen prvi javni poziv za sudjelovanje u filmu, odazvali i postali dio te velike priče, koja je rezultirala najgledanijim hrvatskim dokumentarnim filmom od osamostaljenja, filmom kojeg je samo u Rijeci pogledalo više od 20 tisuća ljudi, prikazanim na više od 50 svjetskih festivala.
Lovro Mirth, koji je u filmu utjelovio Guida Kellera, oduševio je emotivnom izvedbom pjesme „Nostra partia e’ il mondo intero“ talijanskog autora Pietra Gorija, napisane 1895.gpdine, koja govori o slobodi, bratstvu među narodima i protivi se svakom obliku nacionalizma. Nakon toga, Igor Bezinović pozvao je pred riječku publiku sve ljude koji su sudjelovali u stvaranju tog iznimnog djela. Bio je to vrhunac večeri. Čisti ponos, bez predrasuda. U inat svima koji nisu došli do Spomenika oslobođenja.
– Nadam se da će ljudi ipak shvatiti da čitavu planetu treba smatrati svojom domovinom, a ne samo ono što se nalazi unutar granica države u kojoj žive, zaključio je za kraj Igor Bezinović.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimila Marta Ožanić
#Delta #europski Oscar #Fiume o morte! #Igor Bezinović #Spomenik oslobođenja
