U Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca, u sklopu programa Filozofski teatar, sinoć je gostovala Lea Ypi, albanska spisateljica i sveučilišna profesorica, autorica hvaljene knjige Slobodna. Riječ je o djelu koje je prevedeno na 32 jezika i koje je, kako je sama rekla, iz filozofske analize slobode preraslo u duboko osobnu ispovijest. Knjigu je napisala u Berlinu, tijekom pandemije, razmišljajući o svom djetinjstvu u Draču, u komunističkoj Albaniji, i o brojnim kontradikcijama koje su obilježile njezino odrastanje.
Publiku je osvojila toplinom, lucidnošću i britkim humorom. Jedna od anegdota koju je podijelila bila je o limenci Coca-Cole koju je njezina majka, učiteljica, jednom donijela kući i stavila na televizor. Limenka je ubrzo nestala i kasnije se pojavila na televizoru susjede. Coca-Cola je tada bila gotovo mitski objekt, simbol Zapada, prestiža i dostupnosti zabranjenog. Ta situacija izazvala je pravi kućni sukob, ali je, kako je Ypi istaknula, bila i ogledalo političke i društvene stvarnosti njezine mladosti.
Odgojena u komunističkom ateizmu, kasnije je s čuđenjem promatrala pokušaje da se u poslijerevolucionarnom društvu „vrati Bog tamo gdje ga nikada nije bilo”. Prve demokratske izbore doživjela je, rekla je, gotovo kao religijski činu kojem svi biraju svog „najboljeg Boga”. Iako je odrastala u zemlji bez zapadnih crtića, priznala je da je zavidjela djeci iz Jugoslavije koja su gledala Pčelicu Maju i Popaja.
Na nagovor bake na putovanju u Grčkoj, počela je pisati dnevnik. S bakom je govorila francuski, iako baka nikada nije bila u Francuskoj i nije imala nikakve veze s tom zemljom. Jedan od najsnažnijih trenutaka večeri bio je kada je govorila o iskustvu raspada režima. Ljudi su tada bježali iz Drača u masovnim migracijama, a dok su ih Albanci doživljavali kao heroje, drugi su ih narodi označavali kao teroriste i ilegalce. Sjećanje na te trenutke, kao i slike s talijanske televizije koje su prikazivale ljude u čamcima i nasilju, ostavilo je dubok trag i formiralo njezin pogled na slobodu i granice.
Devedesete godine opisala je kao mračne. Električne energije često nije bilo, a mnoge žene, rekla je, završile su u seksualnom roblju. Nova država se nije smjela kritizirati. Kada bi ona izražavala sumnje ili razočaranje, obitelj bi je podsjećala da je njezin djed proveo 15 godina u komunističkom zatvoru i da je upravo on sanjao ovu novu, slobodnu državu.
Danas Ypi razlikuje slobodu kao ideal i slobodu kao ideologiju. Smatra da istinska sloboda nije nužno u političkom sustavu, nego da je više prostora za nju u umjetnosti nego u kotaču politike. Upravo zato je, kako je rekla, pisanje za nju čin oslobađanja, ali i čin odgovornosti.
Večer s Leom Ypi u riječkom HNK bila je podsjetnik da velike ideje – poput slobode – nikada nisu jednostavne. I da osobna priča, kada je ispričana s inteligencijom i iskrenošću, često govori više od bilo kojeg manifesta.
#Filozofski teatar #Lea Ypi
