Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868., prema tzv. provizorijskim odredbama 1870. dolazi do obnove Riječkog gubernija, koji se službeno naziva Kraljevski gubernij za Rijeku i Ugarsko-hrvatsko primorje. Za prvog guvernera izabran je József Zichy (1841. – 1924.). U njegovoj nadležnosti bio je nadzor javne uprave u gradu te pomorskog sektora od Rijeke do Karlobaga. Kao guverner uselio je u palaču na današnjem Jadranskom trgu. Naslijedio ga je 1873. drugi guverner iz obitelji Szapáry, Géza (1828. – 1898.). Njegov je desetogodišnji mandat u velikoj mjeri obilježen razvojem riječke luke, a zapamćen je i po osnivanju brojnih dobrotvornih ustanova. Guverneri su s vremenom shvatili da je njihova palača prestara i premalena i da im je potreban primjereniji prostor. Na kraju su ga i dobili: četvrti guverner, Lajos Batthyány (1860. – 1951.), imenovan 1892., najzaslužniji je za projekt rušenja stare palače te izgradnju veće i ljepše na novoj lokaciji. Projekt je izradio glasoviti mađarski arhitekt Alajos Hauszmann (1847. – 1926.), a gradnja je trajala od 1893. do 1896. godine. Zanimljivo je da Batthyány nikad nije uselio u novu palaču: zbog zalaganja za interese Rijeke u sklopu Austro-Ugarske, odstupio je 31. kolovoza 1896. s dužnosti. Kao jednu od istaknutih osoba drugog Riječkog gubernija vrijedi spomenuti Tibora Gaala de Hatvana (1861. – 1917.), koji je od 1897. do 1917. čak četiri puta bio na dužnosti privremenog guvernera.
Raspadom Monarhije u listopadu 1918. zadnji je riječki guverner Zoltán Jekelfalussy (1862. – 1945.) napustio grad, a palaču su preuzeli predstavnici Narodnog vijeća SHS. Nažalost, prošlo je još dosta godina dok se Rijeka nije vratila u sastav Hrvatske. Rezidencija riječkih guvernera, poznatija kao Guvernerova palača, danas je zaštićeno kulturno dobro. U središtu je grada, neposredno iznad Rive, a u njoj je smješten iznimno vrijedan Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja.
Izvor: Josip Buljan, Hrvatski vojnik
#guverner #József Zichy #prvi riječki giverner #Riječki gubernij #Rijeka
