Večerašnja 97. dodjela Oscara u Dolby Theatreu u Los Angelesu samo što nije započela. Svečanost dodjele je uvijek dobar odraz onoga što Hollywood danas jest, a sama nagrada, unatoč svemu što je okružuje, ipak ima stanovitu težinu. Možemo odmahivati rukom na šljašteći show, melodramatične govore i pretenciozne naslove, ali kada naš čovjek dobije svoju zasluženu dozu svjetske pažnje, ipak ćemo navijati i zainteresirano popratiti rezultate.
Međutim, Oscari već godinama ne počivaju isključivo na kvaliteti sadržaja i nisu referentni odraz za ‘najbolje što nam je prethodna godina dala’. Za istinske filmske uspjehe koji iznenađuju i u kojima se uživa ponekad je potrebno kopati malo više, pogledati malo dalje. Daleko od toga da među nominiranima nema filmova vrijednih pozornosti, ali izborom počinju dominirati mnogi drugi faktori.
Najbolji film
Dobar primjer za faktore kojima se daje sve veća važnost je Emilia Pérez. Riječ je o mjuziklu koji je privukao pažnju svojom premisom – odvjetnici u Meksiku ponuđen je posao da pomogne ozloglašenom šefu kartela da počne živjeti kao žena. Glavnu ulogu ima Karla Sofia Gascon, ujedno i prva transrodna glumica nominirana za Oscara. Film tako osim što je mjuzikl i progovara o identitetu ima i statističku vrijednost, i sve ga to čini idealnim kandidatom za kipića. To ne bi bio ni najmanji problem, upravo suprotno, da nudi pozadinu kvalitetnog narativa i slojevitih likova. Osim toga, uslijed tweetova glumice Karle Sofije Gascon zbog kojih je doživjela žestoku kritiku i val kanceliranja, film je izgubio na pompi i umanjio si priliku za pobjedom – jer pobjednički kriteriji ovise i o tome. Tako gubi šansu i za stranu kategoriju, a u utrci za najbolji strani film sada zasluženo prednjači brazilski “I’m Still Here”. Vjerojatno jedinu realnu šansu ovdje ima Zoe Saldaña koja je nominirana za najbolju sporednu glumicu.
Favorit za najbolji film je trenutačno Anora, nakon osvojenih glavnih nagrada na Critics Choice Awards, Independent Spirit Awards, i PGA (Producers Guild of America). Film prati život i zapetljanu romansu seksualne radnice iz Brooklyna, a tumači je izvrsna Mickey Madison. Ovdje je odličan i Yura Borisov, koji je u utrci za najboljeg sporednog glumca. Film opravdava sav stvoreni hajp svojom režijom, glumačkom postavom i estetikom, i definitivno je upečatljiv, no ostaje pitanje je li to dovoljno da ga se proglasi filmom godine.
I o Konklavi se posljednjih tjedana puno priča – dogodio se zapravo slučajni uspon uslijed ozbiljnih zdravstvenih problema pape Franje. Osvojio je nagradu Britanske akademije (ili BAFTA) za najbolji film i nagradu Screen Actors Guild za ansambl, a kako Oscari sve više prihvaćaju međunarodno glasačko tijelo, BAFTA-e su se pokazale kao relativno pouzdan prognostičar, pogotovo ako se osvrnemo na iznenađujuće pobjede filmova “CODA” i “Parazit”.
Najbolji glumac i glumica
Puno se šuška i o filmu Brutalist, osobito o Adrienu Brodyju kojemu ovakve uloge već provjereno leže. FIlm je doduše doživio negativnu kritiku zbog korištenja AI-ja u modifikaciji Brodyjevog akcenta, što je potpuno legitimno – ipak se ne radi o manjim kozmetičkim promjenama nego o jednom od glavnih glumačkih alata. Unatoč tome, Brody je osvojio nekoliko važnih nagrada u ovoj kategoriji ove sezone: Zlatni globus, Critics Choice i BAFTA-u, i to ga čini glavnim favoritom. Brutalist realnu šansu ima i u utrci za najbolji film, i premda pokazuje puni potencijal i ambicioznu viziju redatelja Bradyja Corbeta, zapravo si vrlo školski podiže postotke karakteristikama koje Hollywood voli (ili želi voljeti).
Ozbiljnu šansu ima i Timothee Chalamet za utjelovljenje Boba Dylana u filmu A Complete Unknown. Mladi se glumac za ulogu pripremao godinama, što se i čuje u njegovoj izvedbi pjesama, ali i generalno uvjerljivom performansu. Film kao film je također ispunio očekivanja, iako ih nije i nadmašio. Vrijedan spomena je ovdje i Edward Norton koji je opravdani favorit za najboljeg sporednog glumca, iako mu je dobra konkurencija i Kieran Culkin iz filma A Real Pain.
U utrci za najbolju glumicu su i Cynthia Erivo za ulogu u mjuziklu Wicked, dok je također iznenađujuće odlična Ariana Grande nominirana za sporednu ulogu. Tu je i Fernanda Torres za ranije spomenuti I’m Still Here, i iako bi i to bio legitiman izbor, u predviđanjima ju zasjenjuje Demi Moore za ulogu u art horor drami Supstanca. Moore je ovom ulogom izašla iz svoje komfort zone i pomaknula dosadašnje poimanje sebe u Hollywoodu, iako je svoje glumačke vještine odavno dokazala, a samom filmu – kao i većini njih u kategoriji najboljeg filma – puno toga nedostaje da bi ga se zdušno proglasilo najboljim.
U kategoriji najboljeg glumca dominira standardno izvrsni Ralph Fiennes za Konklavu. Sve se više u Hollywoodu dokazuje i Sebastian Stan, ove godine nominiran za utjelovljenje Donalda Trumpa u filmu Apprentice, a zasluženo se ovdje našao i Coleman Domingo za ulogu u filmu Sing Sing.
Ostale kategorije
U kategoriji najboljeg scenarija pažnju bi trebao dobiti A Real Pain – film koji je zapravo vrlo jednostavna, topla ljudska priča, fluidnih i uvjerljivih dijaloga i likova. Wicked bi mogao biti nagrađen u kategorijama najboljih scenografija i kostimografija, dok će drugi dio Dine, iako je nominiran i za najbolji film, vjerojatno briljirati u tehničkim kategorijama. Među najboljim dokumentarnim filmovima se istaknuo No Other Land, dok je među animiranim filmovima favorit Wild Robot. Cijela kategorija animiranih filmova, za razliku od one ‘primarne’, je ove godine izvrsna – s neobično fenomenalnim filmom Flow, autentičnim Inside Out 2 i Memory of a Snail i beskrajno zabavnim Wallace & Gromit.
Čovjek koji nije mogao šutjeti
Čovjek koji nije mogao šutjeti, naš kandidat za najbolji kratki film, svojim je nagradama dodao i Cesara, francuskog Oscara. Nažalost, sve prestižne nagrade koje je dobio ne moraju biti indikator za večerašnju pobjedu. Konkurencija je jaka, film A Lien pogotovo, a na popisu su još i Anuja, I’m Not A Robot i The Last Ranger. Svaki je film kvalitetan i društveno relevantan na svoj način, a treba uzeti i obzir i našu subjektivnost i upućenost kad je u pitanju priča Nebojše Slijepčevića. Koliko snažan efekt film ima za one koji ne znaju tko je Tomo Buzov može i ne mora biti odlučujući faktor, a međunarodni uspjeh pokazuje da njegovo razumijevanje i kvaliteta nadilaze naše granice. Drugim riječima, šansa je apsolutno tu, a i već je sama nominacija napravila golemu stvar za domaću kinematografiju.
Istaknuti vizual: Aleš Suk
#Čovjek koji nije mogao šutjeti #Dodjela Oscara #najbolji film #Oscari 2025 #Oskari
