Veliki Meša Selimović je kazao „..uvijek sam više volio da budem prevaren, nego pokvaren, više sam volio da ispadnem naivan nego surov.“ S tom mišlju započet ću tekst koji pišem isključivo iz jednog razloga – žena koja je sjajna novinarka, istinska borkinja za prava svih ljudi i divna prijateljica noćima ne spava, dolaze joj prijetnje, ljudi je napadaju, ime joj se provlači po medijima kao da je de facto Daliboru Mataniću držala ruku na mobitelu dok je slao poruke ženama, a ne postupila instinktivno, ljudski i stavila to prokleto srce ispod njegovog teksta. I tu je ona barem polje evolucijski iznad od svih onih koji nad njom sprovode linč ovih dana.
Uz nju, nijedna od žena koje sam kontaktirala, a ostavile su srce ispod Matanićeve objave, nije mi htjela dati izjavu – linč je prestrašan. Radije podnose javno sramoćenje i linčovanje nego da razularenoj rulji kažu: „Ne podržavam nasilje. U trenutku objave nisam znala o čemu se radi.“ A tako je jednostavno i svakom iole mentalno kapacitiranom čovjeku jasno da je tako. Kao što je to lako primijetio Boro Dežulović u svojoj kolumni pišući o Matanićevom potezu: „..u grozničavoj utrci s vremenom, nekoliko minuta prije na društvenim mrežama javno se sam ritualno izbičevao, povukavši za sobom u blato i desetine žena koje su mu – ne znajući za Milkin tekst u Večernjaku – čestitale na “hrabrom priznanju” i pružile podršku na putu katarze i pokajanja, pizdunski tako navukavši i na njih dobar dio javnog ženskog bijesa.“
Ali rulja jest bijesna, rulja hoće krv. I ta i takva rulja ne vidi ili ne želi vidjeti šumu od drveta. Rulja u sprezi s medijima koristi jeftine tehnike propagande i obmane gdje je prvo pravilo kluba ona izlizana fraza o ponavljanju laži dok ne postane istina. Pa hajde da vidimo što se laže ovih dana. Zadržat ću se na dvije ključne laži. Prva koju rulja i mediji opetovano ponavljaju jest da je Dalibor Matanić priznao da je seksualno uznemiravao kolegice. Nigdje, ali nigdje u tekstu naslova „Kajem se“ koji je plasirao na Facebooku ne piše da je seksualno uznemiravao kolegice, napisao je da je shvatio da je na „neprimjeren način uznemiravao kolegice“, a to zaista može značiti bilo što. Prva stvar koja mi je pala na pamet jest da se radi o sociološkom eksperimentu, uopće mi nije bilo jasno što se događa, a druga da je se radi o neumjesnim komentarima. Naime, svatko tko je ikad razgovarao s Matanićem zna da on zaista jest poznat po specifičnom ili kako on sam kaže rubnom humoru. U današnje doba političke korektnosti gdje se svatko na sve vrijeđa bilo mi je logično da se radi o tome. I kao i mnoge druge žene, misleći da je tako, ostavila sam srce ispod objave.
Tu dolazimo do druge laži koja se ovih dana izgovara, a to je da su silne žene Mataniću dale podršku za seksualno nasilje. Koliki kvocijent inteligencije moraš imati da to pomisliš? Naizgled retoričko pitanje zahtijeva odgovor. Naime, nisu ti ljudi glupi nego su zločesti i skloni nasilju – upravo oni povukli su, višestruko blaži, ali isti potez za koji optužuju Matanića. Vele, predstavljao se kao feminist, a predator je. A što je krvožedna rulja s medijima učinila, osim što je lagala? Pa nasiljem je branila žrtve. Ako koristiš zlostavljanje i neistine da bi nekoga naučio pameti ti nisi ništa drugo nego zlostavljač, i to pritom zlostavljač koji laže.
Ajde da zamislimo na trenutak da te žene zaista jesu dale podršku Mataniću, da su pročitale tekst Milene Zajović u Večernjem listu u kojem ona piše da je Matanić seksualno uznemiravao kolegice i onda odlučile staviti srce. Ne bi li se tu radilo o traumatskom iskustvu koje ih je dovelo do takvih nakana? Ne bi li te žene u suštini onda isto bile žrtve? Naravno da bi. Ali rulja je nasilna u svojem šatro pravedničkom gnjevu.
Kaže se s ljudima ljudski, sa zvijerima zvjerski, ali pametan čovjek ne ulazi u ring, osim ako nije sto posto siguran da ga na borbu čeka zvijer. Zvijer s druge strane, ne mari što u ring ulazi čovjek. Zorno se to ocrtava ovih dana, neki su otišli toliko daleko, doći ćemo i do toga, da javno prijete uništavanjem života onima koji su Mataniću stavili srce. Elem, zaboravih spomenuti da osobe koje su skrinšotale srca i javno sramotile ljude zbog čega sada ponajviše žene trpe zlostavljanje moraju imati psihopatske tendencije. Radije ću biti budala, nego osoba koja je figurativno govoreći uzela kokice, gledala što tko radi pa skrinšotala da bi ljude javno sramotila i ucjenjivala. Što je bajdvej kazneno djelo također.
Svi oni koji su s ciljem javnog sramoćenja objavili imena ljudi koji su stavili srca te ih lažno optužili počinili su kazneno djelo klevete pa da se ne iznenade kada im dođe pozivnica za sud. Ona koja je otišla korak dalje je stanovita N.K. (naravno da znam o kome se radi) koja s portala Teatar.hr šalje obznanu. Dotična ima u planu potjernicu i prokazivanje nas nasilnica ako se ubuduće budemo zalagale protiv nasilja. I time najavljuje što? Da će činiti kazneno djelo, što od svoje samonametnute moralne superiornosti ne vidi. Ono što ja vidim, i u tome nisam usamljena, jest do koje mjere je ovo društvo nepopravljivo zlostavljačko i to pod egidom borbe za ljudska prava.
Imam još reći da je nabijanje osjećaja krivnje oblik emotivnog nasilja i to nimalo bezazlenog. Kada si bolji čovjek onda educiraš, onda ti je stalo da netko shvati u čemu je pogriješio, i kada to radiš ne koristiš tehniku zlostavljanja i javnog sramoćenja te pritom misliš da si super. A za fin, sljedeći put prije nego što krenete s online cipelarenjem, imajte na umu da online nasilje nije neka mala mica maca već težak oblik nasilja s razornim, čak i pogubnim, posljedicama.
