U vrijeme predizborninih kampanji uoči parlamentarnih izbora, u petak 5. travnja, u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, održana je putujuća predstava „Tvrda kohabitacija”, humoristična SF politička satira u režiji Dražena Krešića, čiji su protagonisti upravo oni hrvatske političke scene, Zoran Milanović u izvedbi Domagoja Ivankovića i Andrej Plenković u izvedbi Domagoja Jankovića, kao i njihovi najbliži asistenti, u izvedbi sjajnih Lovre Kondže i Nine Ivančić, koji ovaj politički dvojac, odvode na nezaboravno putovanje zaglavljenim liftom. Autori teksta satire, hrvatski su književnici mlađe generacije, Vid Barić i Filip Rutić. Dramaturgiju potpisuje Rutić, scenografiju Matej Kniewald u asistenciji Luke Grbavca, kostimografiju Ana Šišmanović, a glazbenim je suradnikom Darko Jozić.

Andrej Plenković prvog je dana pobjede na predsjedničkim izborima Zoranu Milanoviću obećao tvrdu kohabitaciju. Iako definicija te izjave nije bila potpuno jasna široj javnosti, u iduće četiri godine postala je svakodnevica političkog i medijskog života. Stalnim sukobom između dva najvažnija političara u Hrvatskoj pune se medijski stupci i polarizira javnost.

Priča započinje saznanjem, da su obojica državnika, i Zoki i Plenki, pozvani otvoriti lift u Sv. Nedjelji. Njihovo sučeljavanje započinje već pri samom susretu, no ulaskom u lift, hrvatski predsjednik i premijer vlade, zapravo ulaze u vremeplov, koji ih dovodi do razljućenog kralja Tomislava, a koji za spas nemilosrdne budućnosti RH, predlaže pronalazak „paketa mjera”, iza jasno, devet sela. Na putu do rješenja, Zoki i Plenki putuju u vrijeme Marije Jurić Zagorke, koja im za pronalazak „paketića” koji je, čini se u rukama mučenice Dive Grabovčeve, piše pismo preporuke, no pod uvjetom, da novi Dinamov stadion, nosi Zagorkino ime. Dvojac pristaje, na putu k boljoj budućnosti susreću još i elektriziranog Teslu, a nakon pronalaska Dive i paketa mjera, bivaju vraćeni u distopijsku budućnost.

Neminovno je kako je dvojac Domagoj & Domagoj uvjerljivo utjelovio najpoznatijeg hrvatskog Zorana odnosno Andreja, što je posebice naglašeno snažnom polarizacijom gestikulacije, artikulacije i facijalnih ekspresija protagonista, u nezaobilaznom takmičarskom tonu koji prelazi granice ujedno retorike i eristike, a što nimalo nije zasjenilo izvedbe asistenata, koji su uz glumačke, demonstrirali i zavidne vokalne sposobnosti.

Prepun HKD potvrdio je pretpostavku, da tvrdu kohabitaciju hrvatskog predsjednika i hrvatskog premijera, barem na daskama što život znače, narod – i dalje vrlo rado prati.