U Galeriji Josip Račić je 6. ožujka otvorena izložba “Riječke kiše” Krune Vrgoča. O koncepciji i prezentiranim radovima govorio je Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, kustos izložbe i autor teksta u pratećem katalogu.
Zagrebačka izložba riječkog umjetnika do 30. ožujka predstavlja istoimeni slikarski ciklus, koji Vrgoč kontinuirano stvara od 2020. Uz devet akrilika na platnu, zagasitog kolorita i jednostavnih horizontalnih kompozicija s dva isprepletena plana, javnost ima priliku razgledati i tri metalne skulpture.
(…) U odnosu na sve gradove hrvatske obale, Rijeka je dominantno moderan urbani sklop, guste mreže vijugavih ulica, sa snažnom prisutnosti lučke, pa i industrijske aktivnosti, ma koliko je njen intenzitet tijekom posljednjih decenija realno opao. Riječke kiše Krune Vrgoča u sjećanje nostalgično prizivaju tu specifičnu atmosferu, miris i boje industrijskog okruženja i urbane zapuštenosti. Stoga ove apstraktne kompozicije paradoksalno smatram najpoštenijom i najuvjerljivijom suvremenom varijacijom slikarskog žanra urbane vedute, ma koliko se one referirale na vizure, ritmove, mirise i boje kojih Rijeka možda više i nema, ali koje još uvijek vladaju kolektivnom imaginacijom. Naravno, njihov ih distopijski ugođaj čini funkcionalnima i u širem kontekstu globalnih tendencija, te posustalog ekološkog poleta u spašavanju planete. U konačnici, doimaju se likovnim ekvivalentom davno opjevanih teških kiša koje će neumitno pasti [1]. – između ostalog piše Branko Franceschi u tekstu kataloga na hrvatskom i engleskom jeziku, koji je grafički oblikovala Ana Zubić.
[1] A Hard Rain’s a-Gonna Fall, pjesma američkog kantautora Boba Dylana skladana 1962. godine
U odnosu na sve gradove hrvatske obale, Rijeka je dominantno moderan urbani sklop, guste mreže vijugavih ulica, sa snažnom prisutnosti lučke, pa i industrijske aktivnosti, ma koliko je njen intenzitet tijekom posljednjih decenija realno opao. Riječke kiše Krune Vrgoča u sjećanje nostalgično prizivaju tu specifičnu atmosferu, miris i boje industrijskog okruženja i urbane zapuštenosti. Stoga ove apstraktne kompozicije paradoksalno smatram najpoštenijom i najuvjerljivijom suvremenom varijacijom slikarskog žanra urbane vedute, ma koliko se one referirale na vizure, ritmove, mirise i boje kojih Rijeka možda više i nema, ali koje još uvijek vladaju kolektivnom imaginacijom.
dio uvodnog teksta Branka Franceschija iz pratećeg kataloga izložbe
Kruno Vrgoč je rođen 12. 09. 1957. u Strizirepu kraj Sinja. Diplomirao je kiparstvo 1989. godine, na Odjelu za likovnu umjetnost Pedagoškog fakulteta u Rijeci kod prof. J. Diminića i Ž. Violića. Pretežno se bavi slikarstvom, a 1997. posvećuje se kiparstvu. Realizirao je tri zahtjevna projekta javne plastike velikih dimenzija: Muzički vol u Buzetu (1997.), Zvjezdana vrata u Roču (1998.) i Leptir i cvijet u Rijeci (1999.). Godine 2007. u parku u Poreču postavlja Japanski portal. U Galeriju Kortil u Rijeci 1998. godine u dvanaest dana iz 1 tone metalnih šipki izvodi ambijentalni site-specific rad pod nazivom Proces. Likovna kritika posebno je pohvalila kiparski ciklus pod radnim nazivom Beskonačnosti (2001.-2004.), koji je predstavljen u Opatiji, Poreču, Puli, Grožnjanu, Novigradu, Piranu i Rijeci.
#Branko Franceschi #Galerija Josip Račić #Kruno Vrgoč #Riječke kiše #Zagreb
