Posada drvenog jedrenjaka s pomoćnim motorom (Ansaldo od 355 KS) Igrane (vl. Obalna plovidba Šibenik, Šibenik, 730 tona nosivosti)), pod zapovjedništvom kap. Milana Žgura iz Kostrene, isplovila je iz Bakra žureći da dočeka katolički Božić na moru. U žurbi nisu dobro osigurali teret (pirit) za što je trebalo još nekoliko sati rada u luci. Po izlasku iz Bakarske vale iznenadilo ih je jako jugo- teret se pomaknuo i potonuli su ispred Kostrene 24. prosinca 1959. godine (u nekim dokumentima navodi se i eksplozija). Sedam od 13 članova posade je stradalo: Petar Pavić (kormilar, Betina), Bogomir Stropin (strojar, Jezera), Drago Ježina (?, Murter), Ivan Tudorović (kormilar, Neviđane), Šime Zanze (?, Prvić Luka), Petar Gabelić (Kuhar, Prvić Šepurine) i Vinko Vudrag (?, Šibenik).
Izgradnja broda započela je 1943. u brodogradilištu Cantieri Navali San Giusto u Piranu pod imenom Golgore za kompaniju Flumar, Traffici Marittimi e Fluviali, Roma, ali je ubrzo napušten. Tek 1945. nastavljena je izgradnja, a novo ime broda bilo je Piran 2. Kasnije je otegljen u Kraljevicu… Isporučen je 26. kolovoza 1949. kao Igrane splitskoj Jadranskoj slobodnoj plovidbi koja ga 1955. prodaje Obalnoj plovidbi Šibenik iz Šibenika.
Dana 7. siječnja 1962. (pravoslavni Božić), plovio je kanalom La Manche u gustoj magli za Rotterdam kad je u 23:50 u njegov lijevi bok, u visini skladišta broj 1, zabio pramcem britanski brod Dorrington Court. Nekoliko minuta kasnije Šabac tone oko tri nautičke milje jugoistočno od broda-svjetionika South Goodwin. Stradali su: Vjeran Gamulin (2. palube), Nikola Krpeta (RTG), Šime Mišurac (vođa palube), Slavko Maršanić (tesar), Sretan Grubišić (kadet) ,Ivan Brusić i Slavko Hromić (kormilari), Renato Valić, Ante Šangulin, Josip Miškulin (mornari), Zvonko Sušlić (upr. stroja), Zlatko Čargonja (1. strojar), Stanko Smokvina (2. strojar), Ilija Kantar (3. strojar), Šime Šindija (vođa stroja), Boris Štrmelj (čistač), Ivan Sindičić (mladić palube), Živko Borčić i Milivoj Vlahov (mazači), Vladimir Srića, Marko Pavlović, Mate Sorić, Rade Grbelja (ložači), Šime Radovčić (1. kuhar), Nedeljko Šošić (kuhar), Viktor Delač i Ivan Perkušić (konobari) te Anton Sormilić (mali kuhinje). Spasili su se zapovjednik kap. Milo Čatović, Radovan Jovanović (1. palube), Rade Hromin i Ante Budija (kormilari) te Albin Peršić (mladić sobe). Zanimljivo je da je Šime Mišurac bio na parobrodu Bakar drugog prosinca 1943. prilikom bombardiranja luke Bari.
Parobrod Šabac izgrađen je 1922. u brodogradilištu Stettiner Oderwerke u Stettin-Grabowu kao Maria Leonhardt (vl. Leonhardt & Blumberg). Kasnije plovi kao Skottnes za norvešku vladu, a 1947. izručen je Jugoslaviji na račun ratnih reparacija te dodijeljen riječkoj Jugoliniji, od 1959. u floti Kvarnerske plovidbe iz Rijeke.
Istaknuta fotografija: Šabac i Nikolajev u Rijeci 1949.
#Božić #Nikolajev #parobrod #pomorska nesreća #Šabac
