U četvrtak, 11. siječnja, održao se još jedan Ecstatic Awakening ples u Yoga Garden studiju, uz vodstvo Majde Škode. Ekstatični ples je globalni pokret svjesnog okupljanja u zajednici, u formi slobodnog, kreativnog plesa pokreta kroz emocije, kroz ono što tijelu treba u tom trenutku i kroz samoizražavanje. Ovakva vrsta plesa je zamišljena kao unutrašnje putovanje, sa zatvorenim očima, bez predrasuda i s puno ljubavi. Misao vodilja je da plešemo sami sa sobom, bez verbalne komunikacije s drugim prisutnim osobama, i postojimo u trenutku, bez suvišnih misli. Nešto potpuno drukčije od klasičnog izlaska vikendom, bez sutrašnjeg mamurluka, s tijelom punim radosti i mira.
Sam program plesa sastoji se od nekoliko faza. Prvo osvještavamo sve dijelove našeg tijela, počinjući od stopala, preko koljena, kukova, trbuha pa sve do glave. Sljedeća faza je shake. Protresivanjem tijela (koje traje nekoliko minuta) upuštamo se dublje u svoje namjere i postajemo više prisutni u samom trenutku. Glavna faza je slobodan ples, koji nas vodi kroz maštu u neka nova putovanja. Večer se zatvara prizemljenjem i ležanjem na podu koje dozvoljava integraciju novostečenog iskustva. Vrlo individualan pristup, karakteristika Ecstatic Awakening plesa, omogućava svakome sasvim drugačiji doživljaj.
Ovaj meni vrlo neobičan pristup plesu, probudio mi je znatiželju za sam čin plesa, koji sam, kroz godine plesanja na elektronskim zabavama percipirala sasvim drugačije. Počela sam se pridruživati svakojakim radionicama i plesnim grupama – željela sam steći nova iskustva tijela i kroz tijelo te probiti vlastite granice. Jednog kaotičnog četvrtka, upoznala sam Majdu i upustila se u njen program Ecstatic Awakening plesa.
U srcu Korza, kroz vrevu dućana i uz katove ispunjene prostorijama raznoraznih gradskih organizacija, napokon sam osvojila stubište i ušla u prostor potpunog mira. Pažnja me je prvo dovela do zida obogaćenog biljkama, koje su djelovale kao smirujući instrumenti, a onda i do vrlo gostoljubivih ljudi. Ovakav prostor je smjesta promijenio moju užurbanu energiju i skrenuo mentalni fokus s misli koje su me preokupirale.
Nakon inicijalnog upoznavanja suputnika, slijedilo je postavljanje namjere, koja može biti kolektivna ili individualna. Ovog četvrtka smo izabrali grupnu namjeru – prihvaćanje novih stvari, novih početaka i upuštanje u naše nove životne projekte. Pri samom početku, kroz spajanje s podlogom na kojom plešemo, osjećala sam širenje energije kroz sve krakove i točke tijela, te ujedinjenje emocija. Nakon toga, protresanje tijela dovelo me do stupnja meditacije gdje se napor pri tresenju nakon nekog vremena izgubio i tijelo se samo pomjeralo, bez pobjeglih misli, emocija i bilo čega opterećujućeg. Dozvolilo je da stvarno dođem do ovdje i sada; nisam letjela daleko, nisam razmišljala o prošlosti ili budućnosti, tijelo je samo pratilo glazbu. Kada je glazba završila, okrenuli smo se ka srži plesa i trećem koraku. Maštu sam prepustila na volju i osjetila osjećaj slobode. Više ništa nije bilo bitno, niti tko sam ja, niti neki životni problemi, niti kaotičnost toga dana. Jedino što se činilo bitnim je bila putna avantura. Postavljanjem namjere prihvaćanja novog, ples me odveo i u prihvaćanje svega onog starog, svih onih prethodnih verzija mene same, kako bi uslijedilo ostvarivanje novog.
Kao psiholog, uvijek uživam u analizi doživljaja i dojmova koji se javljaju tijekom ekstatičnog plesa. Ovakav pristup plesu djeluje autoterapijski i omogućio mi je prevladavanje određenih vlastitih blokada. U nekim trenucima bila sam slobodna od analiziranja, potpuno prepuštena svom tijelu, s osjećajem uzbuđenja zbog nepoznate finalne destinacije, a ovo iskustvo bilo je upotpunjeno vrlo svjesnim pristupom i smišljanjem sljedećih pokreta, kojima sam širila narativ u svojoj glavi. Tjelesno putovanje završilo se uzemljenjem – ležanjem na podu, smirivanjem daha i otkucaja srca, te upijajanjem rezultirajuće ekstaze. Ovaj korak dozvolio je prihvaćanje novostečenog iskustva i konstrukciju ostatka večeri, koju sam provela analizirajući doživljaj, uz čaj i mir, umjesto prvobitnog plana izlaska na cugu s prijateljima. Tjelesno putovanje je došlo kraju uz prizemljen pristup, ležeći na podu, smirivanjem daha, otkucaja srca i upijanje proizvedene ekstaze.
U klubovima često nemamo dovoljno prostora za izražavanje svih pokreta koje želimo napraviti, a postoji i neki strah od pretkoncepcija koji drugi imaju o nama. Nasuprot tome, kada se nalaziš na mjestu gdje svi plešu zatvorenih očiju i fokusiraju se samo na sebe, sve misli o tome kako nas drugi percipiraju nestaju, i ostaje samo ono što stvarno jesmo mi, oslobođeni kretati se kako želimo. Ekstatični ples naglašava slobodu kretanja bez ikakvih rigidnosti, težište nije na plesnim sposobnostima, već na autonomiji pokreta. Svatko je slobodan plesati prema svojim sposobnostima i volji. Za nekoga to može značiti ples bez puno micanja, za drugoga skakanje, za trećega – hod kroz prostor.
Ekstatični ples je prilika da u dva sata doživite drugačije iskustvo plesa i drugačiju vrstu noćnog provoda, van klupske scene, bez pića, cigareta i pripadajućeg kaosa, na mjestu slobode, bez predrasuda.
Fotografije: s dozvolom Majde Škode
#Ecstatic Awakening #ekstatični ples #Majda Škoda #Yoga Garden Studio
