Jučer je u tršćanskom gradskom muzeju IRCI (Istituto Regionale per la Cultura Istriano-fiumano-dalmata) zatvorena gostujuća izložba Romolo Venucci-Putovanje do apstrakcije autorice Eme Makarun. Izložba je u proljeće 2022. bila postavljena u Muzeju grada Rijeke i od lokalne je zajednice dočekana s velikim oduševljenjem budući da ista predstavlja prvi zahtjevniji izložbeni koncept ovog značajnog riječkog slikara nakon što je to bilo učinjeno trideset godina unatrag od strane ondašnje Moderne galerije. Obimna izložba satkana od predmeta Muzeja grada Rijeke, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti i drugih privatnih vlasnika u Trstu je dobila zasluženo talijansko priznanje. Izložba je bila otvorena od 11. svibnja do 3. lipnja 2023. godine. Zabilježena je znatna posjećenost, a visoki interes javnosti i pozitivan input talijanskih povjesničara umjetnosti upućuje na još jedan posthumni uspjeh ovog riječkog likovnog virtuoza.
Riječki umjetnik Romolo Venucci (1903. – 1976.) formirao se iz mora avangardi početka 20. stoljeća. Slikarski opus započeo je kasnih dvadesetih godina po završetku Akademije u Budimpešti, važnome kulturnom središtu prepoznatljive umjetničke scene. Vjerojatno je baš ondje došao u prisan doticaj s avangardnim likovnim pravcima, ekspresionizmom, kubizmom i futurizmom, istima koje je potom u svome misaono-izvedbenom radu nastavio provlačiti budućim likovnim opusom. U rodni se grad vratio s nakanom da protrese nemalo konvencionalnu likovnu scenu i predstavi vlastitu avangardu temeljenu na ekspresivnim kubokonstruktivističkim umjetničkim dosezima. Bio je to beskompromisan izričaj sa znatnom dozom subverzivnosti, istodobno lišen svakog stereotipa i okova sredine u kojoj je prezentiran. Javnosti se u Rijeci prvi put predstavio na II. međunarodnoj izložbi 1927., zajedno s onodobnim fijumanskim umjetnicima Carlom Ostrogovichem, Marijem de Hajnalom, Ugom Terzolijem, Marijom Arnold, Mirandom Raicich, Brunom Anghebenom, Ladislaom de Gaussom i drugima. U riječkom tisku nazivaju ga originalnim mladim slikarom, avangardnim autorom fijumanskoga kruga, u čijem se slikarstvu prepoznaje doticaj s francuskom i mađarskom avangardom. Njegov raznolik, a istodobno prepoznatljiv opus svjedoči o potpunoj predanosti pozivu i neprekidnu istraživanju mogućnosti slikarstva. U svojoj je heterogenoj umjetnosti uspješno provlačio stilske nijanse likovnih pravaca s početka 20. stoljeća, uvijek s namjerom stvaranja novoga, ali njemu prepoznatljiva izričaja.
