Gdje prestaje čovjek, a gdje počinje priroda, i kako izgleda osjećaj koji se javlja u prostoru između dok se zajedničko okruženje nepovratno mijenja? Sinoćnje otvorenje izložbe Solastalgija multimedijalnog umjetnika Davora Mezaka pretvorilo je Galeriju O.K. u audio-vizualni ambijent koji svojim porukama i estetikom progovara o klimatskoj krizi i njenim psihološkim utjecajima na pojedinca, reflektirajući osjećaj solastalgije.
Termin solastalgije iskovao je australski filozof Glenn Albrecht početkom 2000-ih godina, a označava osjećaj tuge i nemira koje osjećamo dok promatramo kako se naše okruženje mijenja i nestaje. Ta egzistencijalna uznemirenost osobito je prisutna kod mlađih generacija koje pažljivije i svjesnije gledaju na svijet oko sebe, dok su odrasli pojedinci ti koji kontinuirano nastavljaju narušavati prirodnu ravnotežu, vođeni isključivo političkim i ekonomskim ciljevima.
Zagrijavanje Zemlje kojem trenutačno svjedočimo događa se brzinom koja nije viđena u posljednjih 10,000 godina, što dokazuje da je jedan od ključnih faktora utjecaj čovjeka. Globalna temperatura porasla je za 1 Celzijev stupanj od 10. stoljeća, razina mora raste, a snježni pokrivač se stanjuje, i sve to negativno utječe na naš svakodnevni život, dovodeći kvalitetu života na Zemlji u bližoj i daljnjoj budućnosti pod veliki upitnik. Sve je te poruke Mezak ispisao na light boxovima postavljenim po prostoru galerije – stručno, faktički i na engleskom jeziku, što daje osjećaj formalnosti i distanciranosti, tip poruka koje pročitamo ali sadržaj do nas ne dopire na emocionalnoj razini. Upijamo podatak, ali ne i njegovo značenje, a kamoli širi kontekst i posljedice.
Osim light boxova i predmeta razbacanim među njima, u galeriji je postavljena i video instalacija koja prikazuje isječke snimljene u Karlovcu 2023. godine. Zaista izgleda kao neko daleko područje, možda Amazona, kako je rekao Branko Cerovac tijekom obraćanja, no riječ je o karlovačkom području za vrijeme poplava. Dvostrukom ekspozicijom postignuto je preklapanje snimljenog materijala, iskazujući istodobno dokumentarističku realnost i pejzaž koji nalikuje na scene iz postapokaliptičnih filmova. Iz toga i proizlazi solastalgija – svijesti da ne razgovaramo više o prijetnjama i mogućnostima daleke budućnosti, već o sadašnjem trenutku i neposrednoj blizini. Ledenjaci su nam možda daleko, ali poplave, nepredvidljive oluje, toplinski valovi i porast morske razine redom su ovdje, u našim dvorištima.
Kombinacijom videoinstalacije, fotografije, slike, light boxova i prostorne instalacije, Mezak je stvorio multimedijalni projekt koji vrlo direktno upozorava na postojeće probleme, ali i daje do znanja da su pomaci spori, a posljedice nedjelovanja razorne. Uz dodatak zvuka i ambijentalne glazbe koja se vrti u pozadini prostora zamračenog crnim zavjesama, posjetitelj može osjetiti tu tjeskobu, nelagodu, otuđenost i zabrinutost čim zakorači u galeriju.
Solastalgija je tu da označi ono što svi povremeno osjećamo ispod kože, a ponekad ne znamo definirati, i koliko god nije ugodna, tu je da zabilježi trenutak, osvijesti i motivira na djelovanje.
Davor Mezak jedan je istaknutijih hrvatskih multimedijalnih umjetnika koji od početka 1990-ih kontinuirano izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu. Ostvario je više od stotinu skupnih i tridesetak samostalnih izložbi, te je dobitnik više nagrada za likovnu umjetnost. Solastalgija je projekt koji je ujedno i nastavak niza radova kojima Mezak promišlja o društveno relevantnim temama, tranzicijskim procesima, kolektivnim traumama i ekološkim promjenama.
Izložbu je u Galeriji O.K. moguće pogledati do 3. lipnja.
Istaknuta fotografija: Franka Blažić
#Davor Mezak #Galerija O.K. #Izložba #otvorrenje #Solastalgija
