Rezanjem crvene vrpce, u četvrtak 21. ožujka, u galeriji Juraj Klović otvorena je izložba Ritam novog grada, fotografa Marka Gracina.
Dvadeset i tri godine nakon Gracinove izložbe „Zbogom udarnici“, a kojom je na Praznik rada 2001. obilježio izdisaj radničkog i industrijskog grada Rijeke, fotografijama tada izloženima u Malom salonu, Gracin se vraća istim mjestima, lokacijama bivših tvornica – „Rikardu Benčiću”, „Torpedu”, „Harteri”, „Rade Končaru” i „Vulkanu”.
Izložba Ritam novog grada može se podijeliti na dva djela, prošlost i sadašnjost. U oba djela mogu se pronaći ogledala koja posjetitelju pokazuju tko se nalazi u tom gradu kao što i ukazuje na to kako on utječe na svoju okolinu.
„Ovo je presjek projekta koji je nastao 2001. kada sam bilježio zadnje dane slavne riječke industrije. Te 2001. godine je napravljena izložba u Malom salonu gdje sam zabilježio višegodišnja lutanja i druženja s radnicima sada već bivših tvornica Rikard Benčić, Torpedo, Vulkan. To je kronika nestajanja riječkog grada, da tako to nazovem. Osjetio sam potrebu, kako se s tim prostorima u najvećem djelu ništa nije dogodilo, ti prostori su počeli propadati, to propadanje traje i dan danas s izuzetkom tvornice Rikard Benčić u kojoj je nastao Art Kvart. Svi ti prostori su ostali prazni, zapušteni što je mene kao autora zaprepastilo. Ove godine sam ponovo išao u te prostore i iznenadio sam se koliko je to devastirano u svakom pogledu. Bivša tvornica Rade Končar u Vodovodnoj nema niti krov. Torpedo isto tako, od tvornice koja je nekada zapošljavala stotine radnika, sada nema nikoga. Htio sam napraviti taj odmak, da se pokaže da nam vrijeme nije donijelo ništa novo, ništa dobro. Ti ljudi koji su radili u tvornicama su nestali. Nažalost, nestale su i tvornice i naši sugrađani što mene kao stanovnika ovog grada posebno boli. Nažalost, s tim prostorima se nije dogodila prenamjena, nije se dogodilo da ti prostori zažive u bilo koju svrhu. Naravno da je iluzija očekivati da će se otvoriti nekakva industrija koja će zapošljavati isti broj ljudi kao nekada. Očekivao sam da će se naći barem nekakva svrha za te prostore, u bilo kojem smislu, pa makar za stanovanje. To su jednim djelom atraktivni prostori, tvornica Končar je u centru grada, Hartera je isto širi centar grada, Torpedo nije, ali je prostor na obali mora. Ovo je mali doprinos tome da se ljudi osvijeste i da ne zaborave”, rekao je Gracin te dodao:
„Vrpcu su prerezali radnici Rikard Benčića koje sam pozvao ovdje jer, na kraju krajeva, ovo je priča o njima, odnosno ne samo o njima nego i o drugim radnicima. Oni su jednim simboličnim načinom prerezali vrpcu i onda se krenulo iz starih tvornica u novi grad koji na žalost nije donio nekakav prosperitet, nikakav pomak naprijed.
Marko Gracin rođen je 1975. godine u Rijeci, a od 1993. radi kao fotoreporter Novog lista. Gracinove fotografije dio su i brojnih monografija; Voje Radojčića, Međunarodna arhitektura Rijeke i Sušaka, Kanfanara… Sa Slavicom Mrkić Modrić potpisuje i svojevrsni „sjetnjak Rijeke” nazvan „Naša Rika, Reka, Rijeka”. Od 2009. godine Marko Gracin je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Udruge Tragom hrvatske baštine. Izlagao je na više samostalnih i nekoliko desetaka skupnih izložbi.
„Jako mi je drago da Marko Gracin ima ovdje izložbu. Riječ je, prema mojem osobnom mišljenju, o fotografijama koje imaju industrijski prizvuk, ali više determiniraju, u tom crno bijelom odnosu, jedno vrijeme koje je prošlo, koje je ubiti zaustavljeno u trenutku. Ima i dosta metafizike sjete. Danas smo vidjeli, kod samog otvaranja, da ljudi nisu imuni na emocionalni doživljaj fotografija. Prvi dio, rekao bih da je koncepcijski dobro pogođena cijela priča i rezanje vrpce je dalo mogućnost ljudima koji su nekad radili u tom prostoru da sudjeluju u procesu izložbe”, izjavio je predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Rijeci, Damir Šegota.
Fotografije: Klara Stilinović
