Tiha Modrić: History Film Festival bi uz dobru podršku mogao postati brend cijelog grada

Ovaj je tjedan u Rijeci obilježen History Film Festivalom, međunarodnim festivalom dokumentarnog povijesnog filma koji zadnjih osam godina oživljava povijest i u naš grad dovodi poznate autore i njihove filmove. Tim sam povodom razgovarala s izvršnom direktoricom festivala, Tihom Modrić, koja mi je otkrila kako je sve započelo i od kakvog bi značaja ovaj festival tek mogao postati.

Koliko već traje vaš angažman oko Historyja, kako je sve počelo?

Ovo je osmo izdanje History Film Festivala, festival je započeo 2017. godine, iako je ideja postojala i puno ranije. Moj otac je bio osnivač festivala, kako je bio filmski redatelj, često je išao po festivalima po Europi, i znam da je cijelo vrijeme mislio kako bi bila odlična stvar napraviti History film festival. Već je toliko pričao o tome da je bilo dosadno, nitko nije mislio da će se nešto ozbiljno tu dogoditi. No on se dosta bavio povijesnim dokumentarnim filmom, pa bi gledao na koje bi festivale mogao prijaviti svoje filmove, pa je shvatio da nema nijednog festivala na svijetu koji je isključivo fokusiran na povijesni dokumentarac. Povijesni dokumentarci su u tom vremenu kad smo mi započinjali s festivali doživjeli svoj boom, jako puno smo ih vidjeli na televiziji, francuske televizije su to isto potaknule. I tako je on prezentirao tu ideju tadašnjem gradonačelniku i pročelniku za kulturu koji su mu, kako smo kasnije saznali, ne razmišljajući previše da će on išta od toga napraviti rekli: „Ma da, samo ti započni, a mi ćemo to podržati.” I onda su zapravo shvatili da je to odlična stvar, jer je Rijeka odlično mjesto za History film festival. Naši gosti odnosno autori dođu u Rijeku, a ako dolaze iz Pariza i nekih velikih europskih gradova, mi im nemamo puno toga za pokazati – ali imamo tu jedinstvenu povijest i priču koja se jako lako prezentira. Mislim da bi HFF mogao uz dobru podršku i razumijevanje od svih onih koji tu mogu nešto pomoći mogao postati i brend cijelog grada.

Kako su gosti dosad reagirali na Rijeku i cijelu priču oko HFF-a? I ove godine stižu imena koja su značajna i poznata u tom polju, a priča o Historyju se zaista pročula.

To sam baš prošle godine shvatila. Prošle godine nam je članica žirija bila Rada Šešić koja je vrlo aktivna po najvećim europskim festivalima, i onda se sjećam da me Branko Schmidt pitao kako sam uspjela dovesti Radu, a ja sam joj samo poslala mail i upit – i ona je bila za, rekla je da je već čula za festival i da joj se jako sviđa. Ona mi i dalje šalje prijedloge za filmove, stalno smo u kontaktu, kao i sa svim autorima koji su dolazili ovdje. Svima se jako svidjelo. Rijeka im je na početku bila čudna kao grad, mjesto gdje se miješaju stilovi, u arhitekturi, gastronomiji i svemu ostalome, ali ih je baš oduševila. Od toga da spavaju na Botelu Marina, to je dom naših autora od samih početaka, a i Marina je nekada bila povijesni brod. Svi se rado uvijek vraćaju.

A Branko Schmidt je i danas ovdje.

Tako je, dolazi danas, Branku je ovo jedan najdražih festivala. I to je isto jedan važan dio festivala – trudimo se oko gostiju, i nastojimo da u tih pet dana koliko su ovdje uspiju bar donekle upoznati naš grad i naš kraj, nešto kulture i povijesti, pa ih vodimo na izlete, upoznajemo ih s lokalnom hranom, i tako ponesu ipak nekakvu priču sa sobom i zapamte gdje su bili.

Koja je posebnost ovogodišnjeg izdanja, postoji li uopće inače tematika u slaganju programa?

Kad smo tek započinjali nismo imali tematski fokus, no onda su se dogodile neke obljetnice – npr. stota obljetnica Bauhausa, pa obljetnica vezana za željeznice… Pokušavamo zapravo da filmski program nudi široke teme koje nisu vezane uz jednu temu, ali onda postavimo jedan poseban program koji ima takvu poveznicu. Ove godine je to izložba „Quarneroli” koja se postavlja povodom 150. obljetnice austro-ugarske ekspedicije na Arktik. Jako se uklapa u HFF jer se mi u samom tom našem fokusu pokušavamo baviti temama koje nisu dovoljno poznate i istražene. Na otvorenju ćemo recimo prikazivati dokumentarni film „Paklena naranča – proročanstvo” koji prati autora Anthonyja Burgessa koji je bio izložen kritikama i samom nasilju za kojeg su njega optuživali. Taj film će pružiti ekskluzivu, dosad takav pristup ideji nije viđen, a pokazuje kako on nije htio promovirati nasilje nego upravo suprotno od toga. Uvijek pokušavamo izvući teme koje su u toj ogromnoj poznatoj povijesti i dalje nepoznate.

Takvi filmovi ujedno dokazuju koliko povijesni dokumentarci mogu biti zanimljivi, i koliko se mijenjaju…

Tako je, vrlo često smo na prijašnjim izdanjima znali imati filmove koji su naprimjer djelomice animirani, oni imaju uporište u dokumentarnom, ali imaju i eksperimentalni element. Sve je to drugačije od onog što se možda može vidjeti na televiziji ili očekuje od povijesnog dokumentarnog filma.

Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović

#Art kino #Filmski festival #HFF #povijesni dokumentarni film #Tiha Modrić

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh