Florinda Klevisser između simbola i priča iz Rijeke
Florinda Klevisser tra simboli e storie de Fiume
Drugu nagradu za najbolji tekst na ovogodišnjem Festivalu fijumanske šansone “Canzonette fiumane 2024” je osvojila svestrana spisateljica, putopiskinja i naučnica Florinda Klevisser. Pjesmu koja nosi naslov “Storie de Fiume” (Priče iz Rijeke) i čiju glazbu i tekst potpisuje sama Florinda, interpretirala je sjajna riječka pjevačica sa adresom u Švedskoj, Nevia Rigutto. Pjesma nas želi potaknuti da sačuvamo fijumanski identitet, te da pamtimo i prenosimo stare fijumanske tradicije i legende, da sačuvamo stoljetnu kulturu ovog podneblja. Nažalost, tendencija je da se stoljetna fijumanska kultura bagatelizira i ignorira, da se pojam “fijumanstva” ukalupi u neke političke epizodne priče kao što je jednogodišnji boravak D’Annunzia u Rijeci, dok se zapravo sve što je izvorno fijumansko jednostavno zanemaruje.
U tekstu pjesme Florinde Klevisser spominju se neki riječki simboli kao što su Morčić, riječki dvoglavi orao i riječka povijesna zastava. Trobojnica, karmin-zlatna-ultramarin simbol je gradske samosvijesti. Podsjećamo da su sami Riječani 1846. godine izabrali svoju zastavu. Uzeta je iz starog riječkog grba (1659.), a iz njega su proizašle boje riječke trobojnice. Originalni riječki grb predstavlja dvoglavog riječkog orla čije su glave okrenute prema istoku. Orao sa svojim kandžama drži vrč iz kojeg se slijeva voda (tj. Rječina) te ispod nosi natpis INDEFICIENTER (nepresušna, odnoseći se na rijeku koja neprekidno teče). Kao što stručnjaci i drugi štovatelji riječke povijesti naznačuju – npr. Udruga Slobodna Država Rijeka i Lokalpatrioti – riječki originalni grb mora sadržavati krunu i natpis “INDEFICIENTER”, svaka ostala intervencija ili uklanjanje bilo bi pogrešno. Godine 2016. riječko Gradsko vijeće jednoglasno je izglasalo prijedlog za povratak riječke trobojnice te od lipnja 2020. povijesni grb i povijesna zastava postaju svečani simboli Grada. Hrvatska država, međutim, još uvijek odbija priznati povijesnu zastavu.
Zastava i grb su simboli identiteta i pripadnosti nekoj društvenoj cjelini, a Riječani itekako mogu biti ponosni na svoju povijest i identitet; iz originalnog riječkog grba iz 1659. godine su proizašle i boje riječke zastave. Citirajući Lokalpatriote, možemo i mi konstatirati da “velika većina gradova u Hrvatskoj nema grbovnicu ili potvrdu, odnosno nije ju nikada ni dobila, dok Grad Rijeka ima sačuvanu originalnu, autentičnu povelju. No Rijeci se u kontinuitetu nanosi nepravda s državne razine kada je riječ o priznavanju riječkih simbola jer ne priznaju riječku povijest i tradiciju te danas imamo osakaćen gradski grb bez riječke trobojnice. No, podatak da Riječani koji poznaju svoju povijest, originalni grb i gradsku riječku trobojnicu i nakon 3 stoljeća vole i ističu, odnosno čuvaju kao znak svog identiteta i samosvijesti, utoliko je još vrjedniji memorije i očuvanja.”
Za očuvanje identiteta jednog grada važne su i priče i legende, a jedna od legendi koja se spominje u pjesmi Florinde Klevisser je ona o Čudotvornom raspelu (Il Crocifisso meraviglioso). Čudotvorno raspelo iz katedrale sv. Vida je najvažniji srednjovjekovni spomenik koji naš grad ima – uz njega je vezana legenda koja seže u daleko 13. stoljeće. Legenda kaže da je 1296. godine je na trgu ispred crkve boravila mala skupina mladih kockala (u verziji koju nam prenosi Florinda u svojoj pjesmi govori se o kartašima). Među njima je bio Pietro Lonzarich koji, pošto je taj dan neprestano gubio, ljutito zaprijetio: “Ako ovaj put ne pobijedim, ući ću u crkvu i bacit ću kamen na njega.” (Misleći na Raspelo). Pošto je nakon toga ponovno izgubio, ušao je u crkvu te je bacio kamen koji je pogodio Isusa čija su rebra prokrvarila. U tom trenutku dogodilo se čudo. Tlo crkve se otvorilo pod Lonzarichovim nogama i progutalo ga, ostala je viriti samo ruka koja je bacila kamen na Isusa.
Glas o čudesnom događaju brzo se proširio po gradu, i od tada se ovo raspelo, kao čudotvorno, počelo još više cijeniti. Kamen što ga je bacio bogohulnik još dandanas stoji s lijeve strane raspela s natpisom “HUIS LAPIDIS ICTU PERCURSSUS EST CRUCIFIXUS!.” (Ovim je kamenom bio udaren Raspeti!)
Za đake naše Male škole fijumanskog dijalekta, prilažemo originalni tekst na fijumanskom pjesme „Storie de Fiume“ Florinde Klevisser, uz hrvatski prijevod teksta, pjesmu u interpretaciji Nevie Rigutto, te kratki dvojezični životopis Florinde Klevisser.
STORIE DE FIUME / PRIČE IZ RIJEKE
Testo e musica / Tekst i glazba: Florinda Klevisser
Arrangiamento e registrazione in studio / Aranžman i snimanje studiju: David Trkulja
Canta / Pjeva: Nevia Rigutto
–
Go trovado un libro, assai el xe bel / Našla sam knjigu, jako je lijepa
El era scònto in un baùl / Skrivena je bila u kovčegu
El conta storie e vecie glorie de noi Fiumani / Priča priče i stare slave nas Fijumana
–
Me lo porto con mi in riva al mar / Uzet ću je sa sobom na more
Nudo un poco e legerò / Otplivat ću malo pa čitati
Sul bel Moreto e i testimoni de Adamich / O lijepom Morčiću i Adamičevim svjedocima
–
E de quei che i ga anca el Diavolo fregà / I o onima koji su i Đavola zeznuli
Del giogadòr de carte nela tera sprofondà / O kartašu kojeg je zemlja progutala
Far sanguinar el Cristo el gaveva lui rivà / Isusa je on uspjeo prokrvariti
A Fiume cari mii pol de tuto… de tuto capitàr / U Rijeci, dragi moji, svašta se može dogoditi
–
Storie de Fiume / Priče iz Rijeke
Mia cara Fiume / O draga Rijeko
Canta con mi/ Pjevaj sa mnom
* * *
Ma legendo me go indormenzà / Ali čitajući sam zaspala
Go sognado de ésser l’aquila / Sanjala sam da sam orao
Fiumana con do teste e de volàr / Riječki s dvije glave i da letim
Sora i tetti rosso carmine / Iznad krovova karmin-crvene boje
El blu de mar el gialo sol / Plavo more i žuto sunce
Fa un tricolore che con la Tore a Fiume sta / Čine trobojnicu (zastavu) koji skupa s tornjem u Rijeci biva
–
Ma de colpo un patatràc me ga svejà / Ali odjednom velika buka me probudila
un rèfolo de bora el ga tuto sconquassà / Reful bure je sve raznesao
El libro se ga roto e i foi sparpajà / Knjiga se razbila i stranice su se raspršile
in mar el xe finido e un cucàl… su de lui se ga butà / U moru je završila i galeb…se na nju zaletio.
–
Storie de Fiume/ Priče iz Rijeke
Mia cara Fiume/ O draga Rijeko
Canta con mi/ Pjevaj sa mnom
–
E le storie se ga scanzelà / I tako priče su se izbrisale
Le go léte e le me restarà/ Ali ja sam ih pročitala i ostat će mi
Nel còre l’aquila in Tore ma libera/ U srcu orao na tornju (Uri) ali slobodan
FLORINDA KLEVISSER
Florinda Klevisser je geografkinja i spisateljica iz Rijeke, prava fiumanka. Studirala je u Trstu, gdje je završila i doktorski studij na području geografije graničnih regija. Predavala je desetak godina na Sveučilištu u Trstu i Univerzi na Primorskem u Kopru, te se nakon toga posvetila pisanju. Njezina prva knjiga izašla je 2011. godine za izdavačku kuću EDIT iz Rijeke. Radi se o putopisu «Viaggia con me…spendendo poco» (Putuj sa mnom…s malim budžetom), u kojemu prepričava njen put oko svijeta, a kojeg je proputovala sama. Nakon toga počinje suradnju s talijanskim izdavačem Morellini Editore iz Milana, i na talijanskom tržištu objavljen joj je vodič Trsta posebno osmišljen za žene («Trieste al femminile», 2017) i vodič Rijeke («Fiume», 2022). U srpnju 2024. izašao je njezin vodič kroz Istru za Giangiacomo Feltrinelli Editore, također iz Milana, jednog od najjačih talijanskih izdavača. Nagrađena je za tekstove na fijumanskom dijalektu na natječaju «Istria Nobilissima» 2021. i 2022. Glavna je urednica lista Zajednice Talijana iz Rijeke «La Tore».
Florinda Klevisser, è una geografa e scrittrice “fiumana patòca”. Ha studiato a Trieste dove ha anche conseguito il dottorato in geografia delle terre di confine. Ha insegnato per un decennio presso l’Università degli studi di Trieste e l’Università del Litorale a Capodistria e poi si è dedicata alla scrittura. Il suo primo libro esce nel 2011 per la casa editrice EDIT di Fiume. Si tratta di un libro di viaggi «Viaggia con me…spendendo poco» nel quale racconta il suo giro del mondo da sola. Inizia poi la collaborazione con Morellini Editore di Milano e sul mercato italiano esce la guida «Trieste al femminile» (2017) e «Fiume» (2022). A maggio 2024 è uscita la sua guida «Istria» per Giangiacomo Feltrinelli Editore, sempre di Milano, uno dei più grandi editori italiani. È stata premiata per testi in dialetto fiumano al concorso «Istria Nobilissima» edizioni 2021 e 2022. È caporedattrice del foglio della Comunità degli Italiani di Fiume «La Tore».
Istaknuti vizual: Franka Blažić
#Fiume #Laura Marchig #Morčić #Rijeka #Škola fijumanskog dijalekta
